< kolovoz, 2008  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


KoMeNtArI YeP/NoP

by *plawushadizz*

Opis bloga

Zovem se Norrah (Amelle Lilian) Charnel i prije par godina doznala sam strašnu istinu; Moji su roditelji bili Smrtonoše i poginuli su služeći Gospodaru Tame. Sada je na meni red da odlučim; Hoću li krenuti njihovim stopama ili će prezime Charnel zauvijek biti izbrisano iz pamćenja Znate-Već-Koga. Još se uvijek dvoumim... Nisam spremna odlučiti...

NOTE:
Ovo je HPFF blog i zato molim anti-potterovce da ne ostavljaju uvredljive komentare ili slična sranja. Svaki uvredljiv komentar bit će prijavljen kao SPAM i zato vas molim da poštedite i mene i sebe toga. Također, ne ostavljajte mi lance sreće, nagradne igre ili sl. Ako ste HP-fan nadam se da ćete uživati čitajući blog kao što ja uživam pišući ga!

Ovaj je blog zaštićen copyrightom i ne smijete kopirati niti jedan sadržaj, bilo postove, dijelove teksta ili likove, bez mog dopuštenja ili navođenja mene kao autora.

copyright by: Norrah Charnel (2007./2008.)


By: NALC

Evo, ja sam ,,pisala'' test i vidite što sam ispala (od prve!):


Which HP Kid Are You?


Baš fora, jel da? Ja sam Malfoy, hahaha... :)

Congratulations on making Slytherin!

So basically, you're cunning, ambitous, and willing to use any means to meet your ends. Lots of people think Slytherins are cold, evil, heartless people.. and although some are, some are not. Slytherins are the most misunderstood people.. You're not all evil! We're misconceived and misunderstood, and have been given a bad rep.. The movie makes us look terrible. People just have this thing about people about ambition.. Hmm.. Well, you know you're the best, so I guess it doesn't matter. Gryffindor may beat you at everything.. but you still keep trying! COME ON, SHOW SOME SLYTHERIN PRIDE!

i'm in slytherin!

be sorted @ nimbo.net

He, he… Evo, prvo sam Malfoy a sad me još stave u Slytherin… Izgleda da mi je suđeno!
Don't worry, nisam baš tako jako loša… Je, whatever… XD

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blogovi koje MORATE posjetiti:

Elbereth
Lucinda Lockhart
Your guardian angel
Gryffin(dor) Girl
Loredanna Vanessa Nadia Malfoy
Lacuna Murder Coil
Starz Skrable
Angelina Lestrange
Mark Harrison
Chanell Grey
Morbus James Illidari
Amy Riddle
Nora Samuel
Felix Pointer

Blog moje najfrendice, onaj koga ne posjeti UBIT ĆU GA na spavanju (XD):

Hannah Howell-HJCH

P.S.: Ovi opisi pisani su pri početku bloga (oko šestog posta) pa ako negdje u novijem postu stoji da se netko posvađao ili završio školovanje (Ili da je na drugoj godini) nemojte misliti da se to promijenilo ako u opisu piše obrnuto. Možda ću mijenjati opise za neke važne likove, ali za ove koje jedva spominjem sumnjam… Nadam se da shvaćate! :)

Najvažniji likovi u story of my life:




Norrah (Amelle Lilian) Charnel, ja

Što reći o meni? Obožavam slušati bezjačku glazbu, pogotovo pop, rock i hip-hop. Preko ljeta kada su praznici treniram gimnastiku, koja mi odlično ide. Animagus sam, pretvaram se u srebrnu perzijsku mačku a patronus mi je tigar. Kada odrastem htjela bi postati alkemičarka jer obožavam Čarobne napitke. Imam dugu plavu kosu, plave oči, niska sam (157 cm) ali nisam debela (40 kg) XD. Naj predmeti su mi OOMS i Čarobni napitci, a naj profesori su mi Snape i Samuel. Mrzim Povijest magije i Proricanje sudbine. Obožavam metloboj i veliki sam fan kluba ,,Hollyhead harpies'' iz VB u kojem igraju samo žene. Odlična sam učenica. Naj frendovi i frendice su mi: Hannah, Angie, Kim, Haley, Malfoy, Justin, K.C. i Thomas, a dobri su mi još Vicky, Theo i blizanci Lawrence. Slytherinka sam iako u punih pet godina školovanja nisam shvatila zašto.



Hannah (June Cornelia) Howell-

Moja najbolja frendica. Iako smo saznale da nismo sestre ipak smo nerazdvojne. Gryffindorka je, 5. godina i vrlo dobra je učenica. Hoda s Justinom Fynnom, Ravenclawom sa 6. godine. Najdraži su joj predmeti Stare Rune i OOMS, a najdraži joj je profesor Binns. Visoka je (177 cm), mršava (52 kg), ima smeđu kosu do ramena, tamnosmeđe oči i nosi naočale (Na slici ne nosi naočale jer se željela slikati bez njih). Dosta je povučena ali je zato prava frendica. Nije baš veliki stručnjak za metloboj ali obožava igrati šah i čitati knjige. Vrlo je pametna. Animagus je, pretvara se u vidru a patronus joj je testeral. Čistokrvna je, kao i većina članova njezine obitelji.



Angelina (Trisha Tracy) Humble-

Nadimak joj je Angie. Slytherinka je s moje godine i moja super frendica. Prava je trač-baba i ništa joj ne promiče. Pomalo je bahata i umišljena ali je također i odvažna i hrabra i bori se za prijatelje. Opasna je kada joj netko stane na žulj pa ju neki i zovu ,,Bomb''. Ima kovrčavu plavu kosu do ramena i smeđe oči, srednje je visine (160cm) i srednje težine (50 kg). Obožava Čarobne napitke a Snape joj je živa legenda. Često u šali kaže kako će se, kada odraste, udati za bogatog Smrtonošu i po cijele dane ne raditi ništa. No, svi znamo da se šali. Nije animagus ali ima jedan od najjačih patronusa u čitavom čarobnjačkom svijetu: Lava. Čistokrvna je kao i čitava njena porodica. Jedini je izuzetak njena dvije godine starija sestrična koja je hrkanica. Otac joj je Smrtonoša (bio je najbolji prijatelj mojim starcima) makar to ne želi javno priznati. Ljubimac joj je srebrna sova Manuel Javi koja je ime dobila po zgodnom Španjolcu kojeg je upoznala kada je bila na ljetovanju u Barceloni.



Haley (Chloe Catharine) Black-

Haley mnoge cure nazivaju ,,Slytherinska drolja'' iako to nije. Jednostavno je došla na loš glas zbog svoje ljepote; Ima ravnu plavu kosu, zelene oči i manekenskog je izgleda (175 cm, 55 kg) te ponajprije voli odličnu zabavu. U tome zna pretjerati i zato je često u kazni poslije nastave. Ni ocjene joj nisu baš najsjajnije. Najdraža boja joj je zelena (naravno) ali voli i grimiznu. Totalni je modni frik i često vrijeme provodi u raznim šopinzima. Slytherinka je s moje godine i ima mlađu sestru Mary-De koja je također Slytherinka te pohađa 1. godinu školovanja u Hogwartsu. Trenutno je u vezi sa Slytherinskim metlobojskim kapetanom Marcusom Flintom. Čistokrvna je i svi su njezini preci bili u Slytherinu. Odlična je frendica.



Kimberly (Maya Ruth) Johansson-

Kim je ponajprije odlična prijateljica i vrsna zabavljačica, a potom i odlična učenica. Cura je jednostavno talentirana za sve; Vratarica je u Slytherinskom metlobojskom timu i samo joj je nekolicina protivničkih lovaca kadra zabiti gol; Odlična je učenica i ima najbolje ocjene iz apsolutno svega. Jedino joj malo šepa Proricanje sudbine; Prekrasno pjeva i zbog toga je profesor ,,glazbenog'' obožava; I na kraju, ali ni po čemu manje važno; Ima popriličnu grupicu dečki iza sebe i da hoće mogla bi svakodnevno mijenjati dečka. Ali to joj je još jedna vrlina; Već je sedam mjeseci vjerna svome Ruudu van der Vaartu kojeg ne viđa tako često jer on živi u Nizozemskoj. Također je Slytherinka s moje godine. Obožava životinje i metloboj i nada se da će jednog dana postati profesionalna igračica metloboja. Naj boja joj je srebrno-zelena a takve su joj boje i oči: Srebrno zelene. Kosa joj je plave boje. Nije animagus a patronus joj je hijena. Mješanka je; majka joj je bezjakinja a otac čistokrvni čarobnjak. Ima godinu dana starijeg polubrata Olivera čiji ćete opis naći dolje.



Irene (Peyton) i Christian (Dylan) Howell

Hanini roditelji. Iako nisu moju biološki roditelji, ipak ih smatram svojim roditeljima jer su me odgojili kao svoju kćer. Oboje rade kao vidari u bolnici Sv. Munga i brinu se za žrtve kletvi i liječe oboljele od raznih bezjačkih bolesti relativno nepoznatih u čarobnjačkom svijetu. Osim što voli pomagati drugima, Irene je također zaljubljenica u kuhanje i svaki dan skuha nešto novo i većinu puta (ne)jestivo. Christian pak voli igrati šah a tu je ljubav prema toj bezjačkoj igri prenio i Hannah. Oboje također dijele istu opsesiju: Proučavaju bezjake i njihov način života tako da su često vremena u bezjačkom svijetu gdje imaju mnogo prijatelja. Također, novost je ta da Irene čeka bebu! Nakon četrnaest godina odlučili su imati još jedno dijete. Trudna je već šest mjeseci tako da će roditi taman negdje usred ljeta. Već znaju spol i odabrali su ime; Tako će Hannah uskoro dobiti mlađeg brata Jamesa Patricka!



Justin (Andrew) Fynn-

Još jedan super frend. Ravenclaw, 6. godina. Hoda s Hannah. Totalni je frajer i najveći cooler u cijelom Hogwartsu (po mišljenju većine). Najviše od svega voli bezjački sport snow boarding, koji i trenira kada nije u Hogwarstu, a također igra i metloboj; Nije kapetan, ali zato jer vraški dobar lovac. Majka mu je mješanka, a otac čistokrvni čarobnjak. Prvi je u redu kada treba napraviti neko sranje, pa je tako često u kazni zajedno s Haley. Ima smeđu kosu do ramena i smeđe oči. Visok je 180 cm i sportski je građen. Iako je Ravenclaw, najbolji frendovi su mu, uz mene Angie, Haley i Kim, uglavnom poznati Slytherini; Draco Malfoy, K.C. Morrison i Thomas Scott. Mrzi Theofanisa i tvrdi da će ga prebiti ako se samo približi Hannah. Ima neobičnog ljubimca iguanu Xaviera, a navodno tvrdi da doma ima i odraslu jedinku rijetke vrste magi-životinje kelpija i to u velikom bazenu iza svoje kuće. Baš mu i ne vjerujem, a vi?



Draco Malfoy-

Sigurno već znate sve o njemu ali evo, moram nešto napisat'! Slytherinac, 6. godina, zgodan, plav, opak. Igra u Slytherinskom metlobojskom timu kao tragač. Najviše od svega na svijetu mrzi mutnjake pa mu je bolje da se nitko takav ne nađe na putu. Često ga opisuju kao mrzovoljnog frajera, ali on u stvari uopće nije takav; Dobar je frend, rođeni vođa, preuzima odgovornost za svoje postupke i priznaje kad je u krivu. Možda je malo bahat i arogantan ali sve mu se oprosti jer je jednostavno odličan. Iako mu je stari Smrtonoša, mislim da on nije na tom putu. Hm, možda ipak bude nešto od njega kada završi Hogwarts…



K.C. (Keith Chris) Morrison i Thomas (Eric William) Scott

Što reći o njim? Thomas.-Moj bivši dečko, K.C.-Moj sadašnji dečko. Obojica su totalno zgodna i najbolji su frendovi Dracu i Justinu. Ne podnose Theofanisa. K.C. je visok (175 cm) i sportski građen tip. Ima plavu poludugu kosu i zelene oči. Baš je zgodan! Ne hodamo dugo, ali kao da smo skupa već deset godina (XD). Thomas je nešto niži (172 cm) ali je također sportski građen. Ima crnu poludugu kosu i crne oči a svijetlo put je. Hodala sam s njim čak puna dva tjedna, a iako smo prekinuli i dalje smo super frendovi. Obojica su bili Slytherini i iako su 2008. završili svoje školovanje u Hogwartsu i dalje se povremeno čujemo i nalazimo s njima. Igrali su u Slytherinskom metlobojskom timu kao lovci i oni koji su ih barem jednom vidjeli kako igraju znaju da ne preuveličavam kada kažem da su bili najbolji od najboljih. K.C. je animagus i pretvara se u psa, i to prekrasnog snježno-bijelog haskija a patronus mu je također pas. Thomas nije animagus ali zato mu je patronus isto što i moj-Tigar.



Lawrence (Otto Ryan) Dacourt-

Gryffindorac, 5.godina. Moram priznat da nikada u životu nisam srela čudnijeg i luđeg tipa. Nadimak mu je Lord (kojeg si je sam nadjenuo, prema svojim inicijalima). Jedan je od onih koji svako malo završe kod Dumbledorea zbog neprimjerenog ponašanja. Stalno radi gluposti po školi, tuče se ali i tako zabavlja sve oko sebe. Čistokrvan je ali ga Malfoy i co. smatraju izrodom. Ima dvije sestre, jednu mlađu i jednu stariju. Mlađa je 3. godina školovanja u Hogwartsu, a druga (koja je starija od njega) je u Azkabanu (On često kaže kako je ona crna ovca obitelji). Starci su mu poginuli prije četrnaest godina u borbi ali ne želi pričati o tome pa ne znam kako. On i njegova mlađa sestra žive sa svojim posvojiteljima koji su bezjaci. Lovac je i kapetan Gryffindorskog metlobojskog tima i zato se svi skupe na utakmicama kada igraju Gryffindor i Slytherin; Ne mogu dočekati da vide hoće li se on i Malfoy potući. Ukratko, to je sve što trebate znati o Lord-u.



Loredanna Vanessa Nadia Malfoy-

Nessa je Dracova sestra. Možda vam zvuči čudno, no ona je Gryffindorka! Ona i Draco međusobno se ne podnose, mrze se i stalno smišljaju kako jedno drugome napakostiti. Iako je Gryffindorka, cura je totalno otkačena i super se slažemo. Najbolje frendice su joj Lucinda Lockhart, Chanell Grey i Izzie Parker a super se slaže i sa Starzom Skrableom. 6. je godina. Naj predmet joj je OOMS, a profesor Snape kojeg obožava. Mrzi čitavu svoju obitelj a pogotovo oca koji je se gotovo odrekao kada nije upala u Slytherine. Obožava se šminkati, ali i čitati knjige i pisati pjesme. Najbolja je učenica u svome razredu.



Starz Skrable-

On je pomalo čudan lik ove priče. Uvijek je ironičan ali ima pregršt prijatelja. Iako je u Slytherinu, smatra da tamo ne spada i zato ima puno prijatelja u ostalim domovima (pogotovo Gryffindoru). 5. je godina. Jedina osoba koju mrzi je Draco Malfoy, no nažalost u rodu je s njime; Njegova majka Hilary polusestra je Malfoyeva starog Luciusa. Lucius je oduvijek mislio kako Hilary želi imovinu njihovih roditelja pa je zato mrzi. Njegov bauk je Onaj-Čije-Ime-Ne-Spominjemo. Patronus mu je morski pas. Za njega je metloboj jedna dosadna igra, pa se ni ne trudi shvatiti pravila (ali da želi, skužio bi). Romantičan je u ljubavi, u ratu je uporan. Ukratko; To je sve što trebate znati o Starzu!



Elbereth Davis-

Elbereth ima 16 godina i na 6. je godini u Slytherinima kao i svi u njenoj obitelji. Ima braću blizance koji su ove godine krenuli u Hogwarts. Voli crnu boju i obožava glazbu. Također, Elbereth voli životinje, a jedna od najdražih joj je crna pantera. Posjeduje jednu koja se zove Eowyn. Nedavno je napokon postala Smrtonoša i zbog toga je jako sretna. Elbereth je ponekad jako komplicirana, no ipak je vrlo vedra osoba i najčešće ju je moguće vidjeti s osmijehom na licu. Kad je ljuta ili živčana, spremna je ubiti. Potječe iz čistokrvne obitelji vrlo bliske lordu Voldemortu. Elbereth je ponosna na svoje čistokrvno porijeklo. Najviše voli ubijati dosadu provocirajući njoj mrske ljude. Iznimno dobra u neverbalnim čarolijama, a taj dar je naslijedila od njene bake. Kako njena majka kaže, najljepši dio Elberethina tijela su njene sivo-zelene oči. I upravo zbog tih očiju sada ima vrlo sretnu vezu sa dečkom po imenu Chris Zabini. Elberethini najbolji prijatelji su Draco, Zabini i Chris, a prijateljica Simmy. Ludi je najčešće zovu punim imenom ali nadimci su joj El ili Elly. Najviše me kod nje zabavljaju promjene raspoloženja; Jedan je tren draga, slatka curica a već drugi opaka Slytherinka koja se ne boji nikome u facu reći što ga ide.



Ema Riddle-

Pohađa 5. godinu u Hogwartsu i ponosna je pripadnica doma plemenitog Salazara Slytherina... Kći Bellatrix Lestrange i Toma Marvola Riddlea. Ima plavu kose i tamno-svijetle (ovisi o svijetlu) zelene oči. Tipična Slytherinska opaka cura, ujedno i dobrica (samo prema svojim frendovima i zgodnim dečkima). Animagus je i pretvara se u zmiju, a patronus joj je zmaj. Luda je za zmajevima. Svira bas gitaru i bubnjeve. Ima zmiju Earon i sovu Terry. Njeni ostali ljubimci: zmajica Merry i zmaj Gish. Naj predmeti: Čarolije, Preobrazba i Čarobni napitci. Jako je dobra u neverbalnim čarolijama. Parselust i animagus je. Iako smo totalno različite, cura je živa legenda i jako smo si dobre.



Lacuna Murder Coil-

5. godina, Slytherin. Za nju nikako se nikako ne može reći da je obična djevojka. Ona je sve samo nije obična. Ona je Voldemortova stičenica, nasljednica. Mnogi će sa strahom izgovoriti njeno ime, dok će drugi govoriti da je iznimno inteligentna i moćna, da je cura koja moze ubiti pogledom. Ona govori kako nema osjećaja ali, zapravo, ona je veoma emotivna. Nije imala djetinjstvo kao druga djeca i to je među prvim stvarima koja je izdvajaju od druge djece. Nije plakala čak ni kao beba. Nikada nije plakala. Ona je pali anđeo, koji ne smije plakati. Za prijatelje bi život dala, dok je pravi strah i trepet za neprijatelje. Ne obraća pretjerano pažnju na svoje ponašanje, pa ju to čini razmaženom drznicom. U stanju je nekoga ubiti u pojam svojom pojavom i nikada nije od riječi kad nešto obeća. Mrzi obećanja i mrzi raditi stvari koje ne želi raditi. Igrom slučaja, učena je da se ne plaši nikoga i ničega i to, iznad svega, ističe iznimno talentiranu vješticu u njoj.



Victoria (Brooke Nancy) Smith-

Vicky; Moja jako dobra frendica. Poznajemo se dvije godine i dobro se slažemo iako sam ja Slytherinka. Victoria Gryffindorka je s 3. godine. Najbolja prijateljica joj je Lindsay (Lily) Silvermund, također Gryffindorka s iste godine, a ostali dobri frendovi su joj Kylie M. Ulster (Ravenclawka, 7. godina) i Brad O'Neall (Gryffindor, 4. godina). Igra metloboj na poziciji lovice. Najdraži predmeti su joj Čarobni napitci i Travarstvo, a voli sve profesore osim Snapea; Njega mrzi. Uzor joj je Dumbledore i htjela bi postati profesorica Travarstva ili magizoologinja jer jako voli životinje i biljke. Vegetarijanka je. Najviše od svega mrzi bahate ljude, crnu magiju i kišne dane. Ima kućnog ljubimca žabu Froggy-ja. Roditelji su joj bezjaci







Ostali likovi koji se spominju samo usput:



Theofanis Kyrgiakos-

-Ravenclaw, 6. godina
-Nedavno se doselio iz Grčke (pohađao je Durmstrang)
-Potajno zaljubljen u Hannah
-Animagus je: orao
-Roditelji su mu bezjaci



Olivia (Una) Normann, Jeana Debuissy i Tea (Sybill Lucia) Lawrence-

-Olivia i Jeana: Gryffindor, Tea: Ravenclaw, 5. god
-Hanine frendice
-Prije smo si bile dobre, sada se ne podnosimo
-Niti jedna nije animagus
-Čistokrvne (sve tri)



Matthew (Reese) i Jade (Simon) Lawrence-

-Ravenclaw, 7. godina
-Najbolji frendovi s blizancima Weasley
-Odlični tipovi
-Animagusi: Miševi
-Oboje zauzeti



Marcus Flint-

-Slytherin, 7. godina
-Kapetan Slytherinskog metlobojskog tima
-Haleyin dečko
-grub je i primitivan
-IQ: 12



Ronald Weasley, Harry (James) Potter i Hermione Granger-

-Gryffindor, 6. godina
-,,Heroji Gryffindora''+,,Dječak koji je preživio'' spike
-Ron: Zatreskan u Hermionu
-Harry: Zatreskan u sebe
-Hermiona: Zatreskana u knjige



prof. Craig Samuel-

-The cutest professor ever
-Predaje OOMS
-Prije predavao u Russelstormu (Isto kaj i Hogwarts samo je na Novom Zelandu)
-Pretvara se da je glumac (bezjak), glumio Èomera i LOTR-u
-Ima sina na 6. godini



Beau (Caleb) Samuel-

-Ravenclaw, 6. godina
-Samuelov sin
-Prije pohađao Russelstorm
-Kapetan Ravenclawskog metlobojskog tima
-Mrzi svoje ime, pa ga zovemo drugim (Caleb)



Oliver (Elijah) Johansson-

-Ravenclaw, 6. godina
-Kimberlyn stariji polubrat
-Igra metloboj na poziciji lovca
-Naš veliki zaštitnik
-Naj frend: Caleb Samuel



Mary-De Black-

-Slytherin, 1. godina
-Haleyina mlađa sestra
-Opako, malo, bezobrazno derište
-Obožava Snapea
-Luda je za akromantulama i testeralima

četvrtak, 21.08.2008.

,,Friends never say goodbye…''

Prvo, želim se ispričati svima kojima u proteklih tjedan dana nisam mogla komentirati, bila sam u viksi a tamo nemam Neta, a laptop sam, kad sam nespretna XD, potrgala pa je sad za smeće.

Dakle, već mjesec dana nisam objavila novi post. Elbereth već zna zašto, pa je red da saznate i vi; NALC već duže vrijeme planiram zatvoriti. Nije da mi se neda pisati, nikada ne bih prestala nešto samo zbog lijenosti. Problem je u tome što sam se previše zaplela u radnji. Kao što vidite, sad me Voldy hoće ubiti a sad ne, sad je Norrah super-cura koja pomaže svima, a sad svađalica i bezobrazna ku*ka. Zato sam odlučila ovako; Otvoriti ću potpuno novi blog, također HPFF i započeti ću priču ispočetka. Bez skretanja s radnje. NALC sam otvorila dok je priča još bila nerazrađena i nisam poznavala sve vas DRAGE ljude s kojima se sada čitam. Zato što ste mi svi vi tako super, nisam htjela napisati da sam u lošim odnosim s ikim od vas jer vas ne mogu zamisliti kao osobe koje bih ikako mogla mrziti. Zbog toga sam se i zaplela u radnji; dobra sam i sa Smrtonošama i s članovima DA.

A sada nešto o novom blogu:
Oni koji su do sada bili likovi u mojoj priči, ostaju. Znači ne morate mi ponovno ostavljati opis, automatski ste ubačeni u priču. Drugi blog također ću pisati kao NALC, ali ima jedna mala caka… Sve ćete vidjeti, ne želim pokvariti (ne)ugodno iznenađenje! I molim za razumijevanje; Neću se slagati sa svima, barem ne u isto vrijeme, pa vas molim da ne mislite da se nešto ljutim na vas. Bili ste i ostali moji Blogger-škvadra!

Eh, i to je to…
Mislim, obavijest…
Ovaj blog neću zatvoriti, samo ću ga stopirati…
Tko zna, možda objavim još koji post! :) Makar sumnjam :(
Nadam se da ćemo se i dalje čitati i da me vi, koji ste me ubacili u priču kao Norrah, nećete izbaciti! Bila bih vam jako zahvalna.
Heh da…
Norrah je uvijek bila i biti će dio mene, zapamtite!

A sad za kraj:
Vidim da su mnogi u zadnje vrijeme objavljivali zahvale svojim vjernim čitateljima, pa ću ja učiniti isto. Zaslužili ste!

Nessa- Jedna od prvih HPFF-ovka koja je našla moj blog, stalno je hvalila moju priču i ostavljala duhovite komentare. Odlična osoba, vedra, duhovita (uvijek me uspije nasmijati), spontana… Svaka ti čast!

Elbereth- Također jedna od prvih ljudi koje sam upoznala na Netu. Njena priča me svakim postom sve više oduševljava, obožavam njene preduge postove (što duži-to bolji!), njen način pisanja… Iako je Smrtonoša, iznimno je dobra osoba i drago mi je što sam je upoznala!

Starz- Eh, što reći o njemu… Kada sam Elbereth ostavljala komentar, vidjela sam njegov. Nisam se dugo dvoumila i odlučila sam posjetiti njegov blog (možda zato što me oduševilo njegovo neobično ime i prezime). Drago mi je da sam to učinila, jer Starz sve svoje postove piše na neki drugačiji, poseban način. U sve doda dozu romantike, što za dečke baš nije često XD… Samo tako nastavi, dok god ti budeš pisao Starza, ja ću te čitati!

Lucinda tj. Lacuna- Prvo moram reći da mi je užasno žao što si zatvorila Lacunu, rado sam je čitala. Kao osoba je super, uvijek sve iskreno kaže, ne boji se reći istinu. Obečajem ti da ćeš se u postovima na mom novom blogu mnogo više spominjati!

Angy a.k.a. Emica- Što reći o njoj? Obje njene priče su mi super, ima jako dobar način pisanja i sviđa mi se kako je na Emici zamislila potpuno drugo mjesto; Tako slično, a opet tako različito od Hogwartsa. Imaš jako bujnu maštu i to mi je super kod tebe!

HJCH- Eto, što reći. Curu znam osobno i živa je legenda, prava prijateljica. Iako je tek nedavno otvorila blog i to na moj nagovor, jedva čekam novi nastavak njene priče. Svaki put završi nekako neočekivano pa ne znam kako će nastaviti i to me izluđuje! Btw, dulje postove molim! Mislim da možeš i bolje od pet strana!

VBNS iliti Gryffin(dor) Girl- Za one koji još nisu skužili, ona je moja mlađa sestra makar je ona Gryffindorka, a ja Slytherinka. Njeni postovi me uvijek nasmiju do suza i drago mi je kada me zamoli za pomoć oko njih jer volim biti dio svega toga. Samo tako nastavi, tvoj nepobjedivi smisao za humor je to što čini tvoju priču tako posebnom!

Amy- Amy čitam odnedavno, ali super mi je njezin način pisanja; Pomalo mračan, a opet tako prijateljski. Odlično mi je što piše o vampirima jer ih obožavam ali ne bih se željela susresti s jednim… XD

Natasha- Za njezin sam blog saznala prije tjedan dana, ali nastaviti ću je čitati je jer mi priča ima smisla (čitaj: super mi je). Brzo novi postek, molim!

Your Guardian Angel- S njom se već dugo nisam čula, možda je na moru ili negdje drugdje ali to nikako nije razlog da je izostavim. Jako originalna priča, mislim da nisam vidjela niti jedan drugi blog gdje netko piše o anđelima i vragovima. Nadam se da ćeš se uskoro javiti!

Eto, to je to. Ako sam nekog zaboravila (a mislim da nisam) molim vas oprostite. Očekujte uskoro otvorenje novog bloga a do tada vas molim da mi za nove postove javljate na moj TTFF blog.
Sve vas ljubim i zahvaljujem što ste bili dio Norinog života!

By: NALC

- 19:35 - OsTaVi TrAg...SaMo→(22) - Na PaPiRu - Na VrH pOsTa

utorak, 15.07.2008.

Voldy: Friend or Foe? Now I know…

-Gdje smo?- Upitala sam Elbereth koja me čvrsto držala za desno rame, kao da je željela da ne pobjegnem.
-Uskoro ćeš saznati…- Šapnula je tiho popravljajući svoju dugu crnu kosu. Nalazili smo se u velikoj prostoriji koja je podsjećala na radnu sobu. Veliki prozori bili su sakriveni iza dugačkih, smaragdno zelenih zavjesa koje su bile prašnjave kao da nisu dirane već dobrih deset godina. Zidovi su bili puni portreta raznih ljudi, na kojima je jasno pisalo prezime Malfoy. Zbunila sam se.
-Draco, u tvojoj smo kući?- Upitala sam pogledavši ga u oči. Brzo je skrenuo pogled. Nisam shvaćala što se događa. A onda mi je palo na pamet…
-Elbereth, možeš mi pustiti ruku, boli me.- Zamolila sam tiho pokušavajući izvući ruku iz njena čvrsta stiska.
-Ma daj, ništa strašno.- Odvratila je podlo se osmjehnuvši. Ema, koja mi je držala drugu ruku, također je pojačala svoj stisak. Blaise i Chris stajali su sa strane i šutjeli, dok je Thomas prestrašenih pogledom gledao u mene. Nakratko sam zaboravila na slomljenu nogu. Vrata su se otvorila. U sobu je stupio ON. Očajnički sam pogledavala sve prisutne. Svi osim Elbereth gledali su u drugom smjeru, izbjegavajući moj pogled. No ne i ona. Gledala me ravno u oči takvom snagom da me na nekoliko trenutaka zaboljela glava.
-Odlično obavljeno! Davis, Riddle, moram vam čestitati na ideji, stvarno nisam mislio da će uspjeti…- Rekao je svojim ledenim glasom.
-Davis? Riddle?- Viknula sam i pogledala Elbereth i Emu. Odjednom sam se sjetila cura iz sna. Bile su to one!
-Rekao sam ti da se ne možeš sakriti. Ali mislim da si me prošli put krivo shvatila; Ja ti ne želim nauditi. Želim da se pridružiš Smrtonošama.- Obratio mi se dok mi je prilazio. Podigla sam pogled i pogledala ga ravno u oči. One su se smiješile.
-Zašto me ne ostaviš na miru? Imaš stotine ostalih ljudi koji ti se žele pridružiti a ti želiš baš mene! Ne želim ti biti sluga!- Izderala sam se sa suzama u očima. No on nije ništa rekao. Uperio je štapić u mene.
-Držite je čvrsto!- Zapovjedio je Emi i Elbereth koje su tada još jače stisnule moje ruke. Zažmirila sam. No na moje iznenađenje, bol je potrajala samo nekoliko sekundi. Kada sam otvorila oči, njegov je štapić bio spušten a ON se veselo smješkao. Ell i Ema na kratko su me pustile. Mislila sam da ću pasti jer mi je noga bila slomljena, ali nisam. Ponovo sam mogla normalno stajati.
-Ne razumijem…- Promrmljala sam tiho.
-Što to, Charnel?- Upitao je što je umiljatije mogao.
-Kako su te mogli proglasiti najvećim čarobnjakom na svijetu kada te jedna obična tinejđerica može pobijediti!- Viknula sam. Voldemort me čudno pogledao, kao i svi prisutni. Ell i Ema ponovo su me uhvatile za ruke. Čvrsto sam zaklopila oči i stisnula zube. Snažno su zavrištale i maknule se od mene. Niz dlanove im se u tankim mlazovima spuštala svježa krv…
-Rekao sam vam da je flamus! Trebale ste joj staviti povez preko očiju!- Vikao je Voldemort na njih. Ni sekundu nisam čekala, potrčala sam kroz prostoriju što sam brže mogla.
-Ulovite je i ubite je! Pobjegne li, ubiti ću ja vas!- Zaprijetio je prisutnima. Snažno sam udarila po vratima i otvorila ih. Našla sam se u predvorju. Potrčala sam do ulaznih vrata, ali bila su zaključana.
-Avada Kedavra!- Prepoznala sam Elberethin glas dok je izgovarala smrtonosnu kletvu. Na svu sreću, promašila je za nekoliko centimetara. Nisam imala drugog izbora pa sam potrčala niz stepenice koje su vodile u podzemlje, valjda podrum. Nisam mogla vjerovati da su mi to prije nekoliko sati bili prijatelji. Napokon sam stajala na čvrstom tlu, prošla sam stepenice. Mrak. Ništa osim mraka nisam vidjela. Hodala sam brzim korakom ispruživši ruke ispred sebe. Bojala sam se. Znala sam da moram naći neka vrata inače mi nema spasa. Uhvati li me, ubit će me. Odjednom sam glavom tresnula u nešto. Malo sam se zbunila. Ruke su mi i dalje bile ispružene ispred tijela ali ništa nisam mogla napipati. Valjda stup, pomislih. Ispružila sam desnu ruku i dotakla hm… to… Što je bilo preda mnom. No to nije bio stup. Stup bi bio hladniji. Zastao mi je dah. Okrenula sam se kako bih potrčala u suprotnom smjeru ali bilo je prekrasno. Taj netko me zgrabio za ruku i snažno povukao prema sebi. Na moje iznenađenje, poljubio me.
-K.C.?- Rekla sam poluglasno. On mi je rukom poklopio usta.
-Ššš…- Stišavao me je.
-Što se događa. Zašto si tu?- Upitala sam tiho. Bilo mi je tako drago što ga vidim. Odjednom smo začuli ubrzane korake na stepenicama. K.C. mi je rukom pokazao da legnem. Nisam ni trenutka oklijevala, čak sam se bacila na pod (i dobro se nabila u rame, k'o i obično). Bacio je neku tkaninu preko mene. Koraci su nam se približavali. Odjednom su zastali.
-Morrison? Jesi tu?- Upitao je Draco. Prestala sam disati.
-Da, ja sam.- Odgovorio je K.C..
-Zašto si u mraku?- Upitala je sad Ema i upalila svijetlo. Zažmirila sam. Trudila sam se što rjeđe udisati i izdisati kako bih se što manje misala.
-Jel' tu negdje?- Prošaptao je Thomas. Mogla sam osjetiti zabrinutost u njegovom glasu.
-Je. Tu je.- Odgovorio je K.C. nasmijavši se. Ne. Neće valjda. Ne bi to učinio…
-Pa gdje je onda?- Viknuo je Draco. Svi su se promeškoljili.
-Evo je tamo. Zar je ne vidite?- Rekao je K.C.. Vjerojatno je pokazao rukom ali to nisam vidjela, jer su moje oči bile čvrsto stisnute. Čula sam Elbereth kako se glasno smije. Krenula je prema meni.
-Mislila si da si pametna? Ne možeš nam pobjeći, Charnelice.- Govorila je glasno. Tup, tup, tup… Bila je sve bliže. Skupila sam hrabrosti i otvorila oči. Bila sam pokrivena nekom bijelom plahtom koja je bila malo podignuta tako da sam vidjela Elberethine crne starke. Izdao me je, pomislih. Ipak je to napravio. Elbereth se sagnula.
-Gotovo je…- Prošaptah. Ponovo sam zažmirila. Već sam bila sigurna da će povući plahtu i ubiti me na mjestu. Na moje iznenađenje, začulo se škripanje. Nekoliko sekundi, tišina.
-Idiote, ovo nije prava škrinja! Ovo je izlaz! Pobjegla ti je!- Viknula je Elbereth ustajući. Bila sam u totalnom šoku.
-Bila je ovdje! Mogao si je ubiti!- Napao ga je Thomas. K.C. se branio, ali nisu ga željeli slušati. Drhtala sam kao list na vjetru makar to nisam htjela. Ipak me nije izdao.
-Baš me briga, predati ćemo mu tebe! Tebi je pobjegla!- Derali su se svi. Zgrabili su ga. Krenuli su po stepenicama. Tiho sam zaplakala. Htjela sam se maknuti, ali nisam mogla. Htjela sam potrčati i spasiti ga ali tijelo mi se ukočilo od straha.
-Ne… Nemoj to učiniti…- Šapnula sam sama za sebe. Zašto baš on?
-Morrison! Ti! Kako si mogao dopustiti da pobjegne!?- Vikao je Voldemort tako glasno da sam ga i ja čula tako dobro kao da stoji do mene.
-Spasi ga, molim te…- Jecala sam tiho sakrivena ispod one stare, bijele plahte. Začula sam glas u svojoj glavi.
-Dokaži da si dovoljno hrabra i spasiti ću ga…- Prošaptao je. Otvorila sam oči. Brzo sam maknula plahtu i okrenula se prema stepenicama. Potrčala sam natrag u predvorje.
-Znaš što slijedi, Morrisone. Svima ćeš nam nedostajati…- Rekao je Voldemort svojim hladnim glasom. Trčala sam brzo i nečujno kao kakva mačka. Popela sam se do predvorja. Voldemort je uperio štapić K.C.-u ispod brade dok su ga Draco i Thomas čvrsto držali. Nisu me primijetili.
-Ava…- Počeo je Voldemort.
-Neee!- Viknula sam glasno i potrčala prema njemu. Zabila sam se u K.C.-a i srušila ga na pod, sekundu prije no što ga je Voldemort pogodio mlazom zelene svijetlosti. Svi su u šoku pogledali u mene.
-Vratila si se…- Rekao je K.C. izmučenim glasom.
-…Da te spasim, kao što si ti mene.- Nadopunila sam ga i poljubila. Voldemort se nasmijao.
-Oh, kako dirljivo. Sada ćete oboje završiti kako zaslužujete.- Viknuo je i dalje se smijući. Ponovo je podigao štapić.
-Mogla si se spasiti…- Prošaptao je K.C. tiho.
-Nisam. Ako ovako treba biti, neka bude.- Odvratila sam i čvrsto ga zagrlila. Ponovo sam začula onaj glas u svojoj glavi.
-Svoje si obavila, Norrah. Sada je na meni red.- Rekao je. Instinktivno, pogledala sam prema ulaznim vratima. Pojavila se bijela svijetlost.
-Bombarda!- Viknuo je netko izvana i raznio ulazna vrata. Aurori. Oko dvadesetak njih. I Dumbledore. Da, Dumbledore. On i je vodio.
-Otkrili su nas!- Povikala je Ema glasno. Odjednom je iz susjednih prostorija izašlo oko desetak Smrtonoša. Oni su imali maske na licu, tako da ih nisam mogla prepoznati. Točnije rečeno, nisam prepoznala nikoga osim Luciusa, Nessinog i Dracovog oca. Pogledala sam Dumbledorea. On mi se blago smiješio. Opet me je spasio.
-Tome, odustani. Gotovo je!- Obratio se Voldemortu, koji mu je na te riječi uputio preziran pogled svojih prodornih žuto-zelenih očiju.
-Začepi starče. Već ti je vrijeme da odeš na drugi svijet!- Bezobrazno je odvratio. Zamahnuo je štapićem i uputio mlaz zelene svijetlosti prema Dumbledoreu. Isto su učinili i ostali Smrtonoše, kao i njihova djeca. Aurori su se branili i vraćali im manje opasnim čarolijama. Sudar svjetova; Dobri protiv zlih; Crni protiv bijelih.
-Bježimo odavde.- Šapnuo mi je K.C.. U svoj toj strci su zaboravili na nas.
-Ne. Želim se boriti!- Odbrusila sam ljutito. Nakon svega što mi se danas dogodilo, on želi da pobjegnemo i prepustimo sve Aurorima? Odjednom je jedan zeleni mlaz pogodio Dumbledorea.
-Ne!- Uzviknula sam i otrčala prema njemu.
-Norrah!- Povikao je K.C. panično. Izmicala sam se bljeskovima svih boja kako bih stigla do Dumbledorea, koji je bespomoćno ležao na sredini prostorije.
-Ravnatelju?- Zazvala sam ga tiho kleknuvši kraj njega. Ništa. Nije mi odgovorio. Njegove plave, nekada sjajne i bistre oči, sada su bile prazne. Poluokrugle mjesečaste naočale koje su inače nespretno visjele s vrha njegova nosa sada su ležale na podu. Razbijene. Suze mi se spustiše niz lice.
-Gotovo je! Starkelja je poražen!- Viknuo je Voldemort dižući ruke prema nebu. U meni je sijevnula munja.
-Nije gotovo. Dok god je Harry Potter živ ti nećeš imati mira!- Izderala sam se. Voldemort je uputio još jedan mlaz zelene svijetlosti, ovaj put prema meni. Smrtonoše su mu prišli.
-Gospodaru, moramo se povući. Previše ih je i još dolaze.- Rekao mu je Malfoy. Nestali su, ostavljajući za sobom samo crni dim koji se polako širio prostorijom. Aurori su potrčali prema Dumbledoreu i meni.
-Zar je…- Promucao je Lupin, naš nekadašnji profesor OOMS-a.
-Žao mi je, Remuse.- Tiho je odgovorio jedan čovjek kovrčave, masne kose položivši svoju ruku na njegovo rame. Kasnije sam saznala da je to bio Sirius Black, Harryjev krsni kum.
-Dobro si?- Upitao me K.C. probivši se kroz gužvu do mene. Nisam odgovorila. Skamenjeno sam stajala i zurila u njegove prazne oči.
-Ej mali, nisi li ti bio njihov?- Upitala je jedna mlada žena. Krajičkom oka zapazila sam kako joj je boja kose od nebesko plave postala crvena.
-Jesam! Vodite me u Azkaban!- Priznao je K.C. ljutito bacivši svoj štapić pred njih. Žena je opet promijenila boju kose, koja je sada bila bijela.
-Smiri se, mališa. Nećemo te odvesti u Azkaban. Dumbledore se osobno založio za tebe.- Objasnio mu je Jedan visoki tip, crne kože i obrijane glave. Pružio mu je štapić.
-Spasio nas je, a sada je mrtav…- Promucala sam. Ponovo sam zaplakala.
-Smiri se.- Tješila me ona žena. Čak me i zagrlila.
-Kingsley, što ćemo sada?- Upitao je Moody, također naš bivši profesor OOMS-a onog crnog tipa.
-Pa, vratiti ćemo se i prijaviti sve Crouchu.- Rekao je Kingsley tiho.
-Nymphadora, pomozi joj da ustane. Moramo krenuti. Mogli bi se vratiti.- Naredio je ženi. Njena je kosa ponovo postala žarko crvena.
-Ne zovi me Nymphadora želiš li doživjeti prirodnu smrt…- Zarežala je.
-Norrah, idemo.- Rekao je K.C. pogledavši me u oči. Bez riječi sam ustala, a onda sam se ponovo sagnula. Pokupila sam Dumbledoreove naočale i pokazala ih Nym… Mislim, ženi.
-Smijem li ih zadržati, gospođice?- Upitala sam dok sam promatrala njene oči. Zračile su toplinom i ljubavlju.
-Naravno. I zovi me Tonks, može?- Odgovorila je. Nasmiješila sam se, ali samo na kratko.
-Naravno, Tonks.- Odvratila sam i strpala Dumbledoreove naočale u džep…

*** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** ***

- Alastore, Tonks, što se dogodilo?- To je bilo prvo što sam čula kada su se otvorila ulazna vrata. Držala sam ruke u džepovima i buljila u svoje nove bijelo-crne starke koje su sada bile zamrljane krvlju.
-Irene, dogodilo se nešto strašno…- Počela je Tonks tiho. Digla sam glavu i obje ih pogledala. Kako su se poznavale?
-Smijemo uči?- Upitao je Moody naslanjajući se na vrata. Irene me uhvatila za ruku i uvela unutra, otvarajući vrata da bi svi ušli. Pogledala sam na zidni sat. Bilo je pola sedam. Noć je trebala pasti tek za dva sata, ali već je bila tu. Prohladna, mračna noć. Osjećala se vlaga u zraku.
-Dobili smo hitan poziv upućen od Dumbledorea. Otkrio je gdje je sjedište Smrtonoša. Da skratim priču, zašto niste došli?- Upitao je Lupin gledajući Irene pomalo prezirnim pogledom.
-Remuse, u osmom sam mjesecu trudnoće. Ne mogu se uopće micati. A Christian je ostao kod kuće jer ga je Dumbledore poslao natrag, zar ne znaš?- Odgovorila je Irene pomalo uvrijeđeno. Lupin je potvrdno klimnuo glavom. Šokirala sam se kada sam to čula.
-Vas dvoje ste članovi Reda Fenixa?- Upitala sam iznenađeno. Naravno, nisu svi znali za Red Fenixa. Samo članovi. Ali meni je na putu do ovamo Tonks sve ispričala o tome kako su oni Aurori koji štite Harryja od Smrtonoša. Irene je samo potvrdno klimnula glavom. Niz stepenice je sišla Hannah, zajedno s Christianom.
-O, stigli ste. Što se dogodilo?- Upitao ih je Christian. Sada je Hannah bila ta koja je bila zbunjena. Ja i K.C. smo sjeli na kauč. Čvrsto me zagrlio.
-Profesore Moody! Profesore Lupin! Što se ovdje događa?- Začuđena je bila Hannah. Ukratko, objasnili su joj što se događa.
-A sada ono bitno. Ubili su Dumbledorea.- Brzo je izgovorio Moody i otpio gutljaj iz flašice koju je netom prije izvadio iz džepa. Njih troje su bili u šoku. Tada su im ispričali kako je mene i K.C.-a skoro ubio Voldemort. Hannah je objesila vilicu do poda. Irene je pogledala u nas.
-K.C., ti noćas ostaješ tu. Nije sigurno da te sada vodimo k tvojima. Smrtonoše mogu biti bilo gdje.- Rekla je.
-A gdje će spavati?- Upitala je Hannah.
-S Norom u krevetu sigurno neće.- Odgovorio je Christian pokušavši tako izmamiti osmijeh na lice sviju prisutnih. No nitko se nije osmjehnuo. Umjesto toga, dobio je onaj moj preziran pogled Ubit-ću-te-na-spavanju.
-Spavat će u Patrickovoj budućoj sobi.- Odvratila je Irene kako bi spriječila pokolj.
-Pa, moramo krenuti. Dug je put do sjedišta.- Rekao je Black. Svi smo ih pozdravili. Otišli su.
-Mi ćemo ostati još malo ovdje.- Rekla sam Irene, Christianu i Hani kada su nas upitali idemo li spavati. Christian se namrgodio i htio je nešto reći, ali ga je Irene brzo odgurala uz stepenice dok je on nešto blebetao o tome kako tinejđere nikada ne treba ostavljati same.
-Dobro si?- Upitao me K.C. kada su se svi maknuli.
-Aha.- Promrmljala sam ukočeno. K.C. mi je rukom prolazio kroz kosu.
-Što ti je?- Upitao je brižno.
-Ti… Ti si Smrtonoša…- Odgovorila sam pogledavši ga u oči. K.C. je duboko uzdahnuo.
-Zašto?- Upitala sam. Pogledao je u pod kako bi izbjegao moj razočarani pogled. Pokušao me poljubiti ali sam se izmaknula.
-Idem spavati. Za razliku od tebe, ja sutra putujem u Hogwarts.- Rekla sam tiho krenuvši prema stepenicama. Osjetila sam kako gleda za mnom, ali nije me pokušao spriječiti da odem. Možda je tako i bolje. Stvarno ne znam što bih mu rekla… Uvijek sam mislila kako je on drag i dobar tip, dva puta više Gryffindor nego Slytherin… Jako me razočarao…

P.S.: EJJJ! Evo, još jedan post. Mislila sam ga objaviti oko dva tjedna poslije prošlog ali nisam izdržala. Imam previše inspiracije, pa bolje da objavljujem postove dok me ne prođe… Heh, jadni vi koji me čitate… I da, znam da mi je post pisan ko scenariji američkih filmova (Znate ono: na bombi piše 00:02 i onda dođe glavni junak i sve ih spasi) ali meni je baš fora. Opet ništa smiješno, ali evo! Jedna velika odluka je donesena. Sada sigurno znate da neću biti Smrtonoša! A mislim da se već pomalo naslućujete i koje sam društvo odabrala… Sve u svemu, drago mi je što mi je većina vas u komentarima savjetovala da izaberem Nessu (naravno, to podrazumijeva i Starza, Vicky, LORD-a i Michelle (koju ubacujem u idućem postu)) jer sam i sama to odlučila. Btw, moram reklamirati frendicin blog (Moram, sryte XD): Dakle, moja frendica HJCH, koja mi non-stop komentira postove, nedavno je otvorila svoj HPFF blog pa je posjetite! Tnx na svemu, you're the best! E da, ono flamus… To sam izmislila (Ko da niste skužili). To vam je nekaj tipa kad čovac može svoje osjećaje pretvarati u prirodne elemente, kao npr. ljutnja je vatra, tuga je led i tak dalje i dalje... Valjda to već ne postoji XD. Do idućeg posta se odmorite od mene! PoZz svim HP-fanovima! We're the best.

By: NALC

- 20:22 - OsTaVi TrAg...SaMo→(37) - Na PaPiRu - Na VrH pOsTa

ponedjeljak, 07.07.2008.

ONI su među nama…

Stajala sam u tamnoj prostoriji bez prozora i vrata. Ali ta tama… To nije bila obična tama. To je bila zla tama, tama koja me gušila, nije mi dala da dišem, malo po malo uzimala je dijelove moje duše. Jedan trenutak osjećala sam kao da sam vezana konopcima od vruće lave, a drugi tren bili su ledeni kao snijeg s vrha Himalaje. Tama me polako svladavala, sve sam rjeđe udisala i izdisala zrak koji mi je nadraživao nosnice i pekao me u plućima.
-Ne možeš se spasiti… Ja sve vidim…- Rekao je glas iz tame. Htjela sam nešto reći, ali nisam mogla. Tama se kao otrov uvukla u svaki dio mog tijela i polako me uništavala.
-Ne možeš se spasiti… To ti je zapisano na rođenju…- Ponovo je rekao isti mračni glas. Oči su mi se sklapale. Umirem…
-NE MOŽEŠ SE SPASITI!- Viknuo je i počeo se glasno smijati.
-N-ne…- Progovorila sam napokon tihim, izmučenim glasom. Niz bradu spustio mi se tanki mlaz crvene krvi. Odjednom sam osjetila snažan napad boli koji mi je prošao čitavim tijelom. Zavrištala sam iz sveg glasa nadajući se da će mi tako biti lakše… Ali nije bilo… I dalje sam osjećala svu bol… Bol koju nikada neću zaboraviti…

-Norrah, jesi dobro?- Upitala me Hannah. Ležala sam na podu i još uvijek vrištala.
-Smiri se, valjda si ružno sanjala.- Smirivala me. Približila sam ruku svojoj usnici koja je titrala od boli. Osjetila sam nešto vlažno i hladno.
-Ne diraj. Sigurno si lupila glavom o stol kada si padala s dvosjeda. Samo si tako mogla razbiti usnicu usred noći.- Objašnjavala mi je. Prestrašeno sam je pogledala. Brzo sam ustala i pogledala po boravku. Vatra u kaminu bila se potpuno ugasila.
-Ovdje su…- Prošaptala sa u panici i dalje čvrsto držeći ruku na usnici.
-Tko je ovdje?- Upitala me Hannah zbunjeno.
-ONI! Oni su ovdje!- Viknula sam prestrašeno. To nije mogao biti samo san. Nije. Sva ta bol… Sve je to bilo stvarno… Još kao dokaz imam posjekotinu na usnici. Odjednom su se niz stepenice spustili Irene i Christian.
-Što se događa?- Upitala je Irene u panici.
-Ništa, Norrah je ružno sanjala i razbila usnicu kada je udarila glavom o stol.- Ispričala im je Hannah ne shvaćajući me ozbiljno.
-Daj da vidim, boli li te jako?- Rekla je Irene brižno i prišla mi. Christian je upalio svijetlo. Hannah je pogledala u mene i zamalo pala u nesvijest. Čitava majica bila mi je puna krvi.
-I dalje misliš da mi je to zbog razbijene usnice?- Izderala sam se. Irene i Christian izgledali su više zbunjeno nego prestrašeno.
-Donesi kutiju prve pomoći.- Zapovjedila je Irene. Christian je brzo otišao u susjednu sobu i vratio se s kutijom u rukama. Predao ju je Irene. Ona je izvadila alkohol i vatu iz nje.
-Da mi je znati što se ovdje ustvari dogodilo…- Pričala je za sebe. Namočila je vatu u alkohol i prešla mi preko krvave usnice. Trznula sam se.
-Miruj!- Zapovjedila je. Bila je stvarno uzrujana. Kada mi je napokon očistila ranu, poslala me da se otuširam kako bih se malo smirila. Skinula sam krvavu majicu sa sebe i bacila je u kut kupaonice. Bila sam zbunjena i prestrašen u isto vrijeme. Mislila sam da će mi hladan tuš pomoći kao obično no nije. Bilo mi je još gore. Obukla sam pidžamu i stala ispred ogledala kako bih procijenila ,,štetu''. Usnica mi nije izgledala nešto naročito drugačije. Bila je malo otečena ali ništa posebno. Osim jedne sitnice… Približila sam lice ogledalu dok mi je srce luđački lupalo. Da, stvarno je bilo to… Posjekotina na rubu usnice bila je u obliku slova V. Sada mi nitko ne može reći da je to bila slučajnost…

-Idemo danas van?- Upitala je Hannah. Bilo joj je strašno žao što je jučer otišla pomoći Justinu umjesto da pomogne meni, svojoj ,,sestri''.
-Molim? Da ovakva idem u javnost? Nema šanse!- Nervozno sam odbrusila pokazujući joj posjekotinu na usnici.
-Ma daj, uopće nije tako strašno. Malo pudera i sjajila i kao da nikada nije postojala.- Tješila me.
-Ma daj molim te, ni kamion pudera i hektolitar sjajila i 'kozna čega sve ne nebi pomoglo sakriti ovo na mojoj usnici.- Izderala sam se. Jadna Hannah, sigurno joj nije lako sa mnom (LoL).
-Pretjeruješ.- Rekla je. Njezin duh je stvarno neuništiv!
-A ne, uopće ne pretjerujem! Usnica mi je natekla tako jako da imam usne k'o Angelina Jolie i Severina zajedno!- Cinično sam uzvratila. Stvarno mi nije bilo do ničega. Htjela sam samo malo mira i tišine.
-Pa, dobro. Onda ću i ja ostati doma i ne raditi ništa.- Uzdahnula je. Znala sam da mi pokušava nabiti osjećaj krivnje pa sam brže-bolje pobjegla u svoju sobu i zaključala se. Nabijanje krivnje… To je bila samo jedna od brojnih sitnica koje su Hannah išle savršeno. Uvijek je znala reći pravu stvar kako bi me prisilila da napravim ono što želi. Iskreno, nisam ljubomorna na nju; Samo joj se divim. Izvalila sam se na krevet i nekoliko sekundi ležala sklopljenih očiju…

Tada sam uzela ogledalo sa stola. Hannah je imala je pravo, uopće nije izgledalo tako strašno. Ali nema šanse da izađem van nakon onoga što sam sanjala! Moja soba bila je jedino mjesto na kojem sam se trenutno osjećala sigurno, ali sada je nešto bilo čudno... Bila je to tipična tinajđerska soba, puna postera i raznih nepotrebnih stvari. Na pisaćem stolu bili su razbacani moji glazbeni cd-ovi, koje nisam taknula od kada sam zadnji put bila kod kuće za Božićne praznike. Na podu, do stola, bili su razbacani razni časopisi. Uhvatila me panika. Razbacana soba? Da, to je bilo čudno! Moja je soba bila uredna! Netko je bio u mojoj sobi! Brzinom munje posegla sam za štapićem kojeg sam stavila u ladicu noćnog ormarića. No… Štapića nije bilo! Ustala sam i pogledala prema prozoru. Bio je otvoren i zavjese su se vijorile kao zastave. Tko god da je to bio, ušao je kroz prozor. Stala sam uz rub zida dok mi je srce ludo lupalo.
-Hannah!- Viknula sam. Ništa se nije čulo. Hannah me očito nije bila čula kako je zovem.
-HANNAH!- Viknula sam ponovo ovaj puta tako glasno da su me vlastite uši zaboljele. Na stubištu su se čuli koraci… Jaki, čvrsti, sigurni… Tko god da je to bio približavao mi se polako ali sigurno. Uprla sam pogled u vrata. Tada sam se sjetila da sam ih zaključala. Ako je Hannah, sigurno ih neće moći otvoriti, što znači da sam sigurna. No, na moje zaprepaštenje, ključ u bravi okrenuo se za sto osamdeset stupnjeva i ispao na tepih. Jače sam se stisnula uz zid.
-Ne želim umrijeti…- Tiho sam šapnula. Kvaka se pomakla prema dolje i vrata su se otvorila. Skoro sam zanijemila od šoka.
-Ja… Ne…- Zamuckivala sam.
-Ne možeš se spasiti Norrah, ne možeš se spasiti…- Rekao je. Bio je to isti onaj glas koji sam čula u snovima… Isti onaj jezivi glas koji mi je parao dušu i uzimao dah… Njegov ledeni smiješak smrznuo je sve moje nade da ću se spasiti…

*** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** ***

Polako sam podigla glavu. Cijelo tijelo me boljelo. Pokušala sam pomaknuti ruke ali nisam ih mogla micati. Prvo sam mislila da sam paralizirana ali onda sam shvatila da sam čvrsto vezana za stolicu. Trebalo mi je samo par trenutaka da se potpuno razbudim.
-Hej, Gdje sam? Upomoć!- Vikala sam iz petnih žila pokušavajući se osloboditi iz stolice. Nije išlo. Uže je bilo prečvrsto stegnuto. Odjednom je pred mene stalo četvero ljudi. Jedan muškarac i tri djevojke.
-Što želiš?- Upitala sam. Glas mi je podrhtavao kao da će istoga trena puknuti.
-Kako se usuđuješ obratiti mu se tim tonom?- Viknule su djevojke na mene u isti glas. ON je samo podigao ruku da ih smiri.
-No, no, Coil, Davis, Riddle. Pustimo Norrah da se malo smiri. Očito je još pod dojmom svega ovoga.- Rekao joj je.
-Naravno učitelju.- Poslušno je odgovorila jedna od njih. Druga dvije su samo frknule nosom ali nisu ništa rekle.
-Samo mi reci što želiš i pusti me natrag. Ne želim imati nikakve veze s tobom!- Odbrusila sam dok mi se tijelo treslo od straha. Hoće li me ubiti? Samo to jedno jedino pitanje vrzmalo mi se po mislima.
-Vidim da imaš hrabrosti… Imali su je i tvoji roditelji no nažalost nisu je znali iskoristiti…- Govorio je kako bi slomio i onu preostalu trunčicu otpora što je ostala u meni.
-Ne govori o mojim roditeljima… Ne spominji ih!- Viknula sam. Sada se u meni već nakupljao bijes. I očaj. Bijes, očaj i strah čvrsto zarobljeni u tijelu mlade djevojke…
-Znaš, Norrah, znaš samo ne želiš priznati; Tvoji roditelji bili su moji sluge! Meni su služili!- Vikao je. Njegov snažan glas ispunio je cijelu prostoriju.
-Ne! Prestani!- Odupirala sam se. Pokušala sam se ponovo ispetljati iz čvrsto zavezanog užeta ali nije pomagalo. ON je govorio o mojim roditeljima. Uništavao me sve više svakom riječi koju je rekao… Svakim novim spomenom njihovih imena… Kao da su se sve te riječi urezivale ravno u moje srce.
-Molim te! Ne! Ne više…- Moj otpor je popustio. Iz oka mi je pala suza. Pala je i razbila moj otpor. Slomio me. Mene i moju krhku dušu. Prestala sam se odupirati i pustila sam da mi suze slobodno padaju iz plavih očiju. Ona djevojka, Coil (nisam sigurna je li joj to ime ili prezime), je stajala u mojoj blizini. Iako je nisam vidjela, čula sam njen tihi, podli smijeh.
-Jesi li sada spremna da saslušaš Gospodara svojih roditelja?- Upitao je, iako je to više zvučala kao naredba. Ništa nisam odgovorila. Moji su jecaji postajali sve glasniji.
-Odgovori kada te se pita!- Viknuo je i uperio štapić prema meni. Izrekao je ,,Crucio'' i uputio snažan val boli prema meni. Osjetila sam kako bi se kralježnica savija, kako mi kosti pucaju… Mislila sam da ću eksplodirati od boli. Zavrištala sam. Bio je to pravi vrisak… Ne vrisak koji se čuje kada se gleda horor film ili kada se ugleda zmija… To je bio vrisak smrtne boli. Odjednom je stao. Brzo sam disala kako bih uhvatila malo zraka.
-Nemoj više! Saslušat ću te!- Viknula sam iz usta mi je potekao mlaz krvi koji je radio lokvu krvi na podu. Podigla sam glavu. Ustvari, on je nekom čarolijom podigao moju glavu i natjerao me da ga pogledam u oči. Bile su zelene... ili žute… I prazne. Nije imao dušu.
-Ti si kao dijete Smrtonoša primorana slijediti stope svojih stvoritelja! Pridružiti ćeš se Smrtonošama!- Naredio je. Zaprepastila sam se. Ni na kraj pameti mi nije bilo da se pridružim njegovim slugama!
-Ne… Ne želim…- Počela sam tiho.
-NE ŽELIM! NE ŽELIM I NE MOŽEŠ ME NATJERATI!- Ponovila sam sada tako glasno da sam se bojala sama sebe. Uskoro sam vikala sve glasnije i glasnije da više nije mogao doći do riječi. Našla sam neku skrivenu snagu u sebi i ona me potpuno obuzela. Uspjela sam olabaviti uže. Ustala sam i pogledala GA ravno u oči, ovaj put svojom voljom.
-Ti! Nećeš se suprotstaviti MENI!- Ljutito je viknuo. Pokazao je rukom na Davis. Ona je ustala i posegnula za svojim štapićem.
-Avada Kedavra!- Viknula je, no prije što je uspjela pustiti mlaz zelene svijetlost, ja sam zamahnula desnom rukom i poslala neku silu koja joj je izbila štapić iz ruke. Svo troje izgledali su iznenađeno i zaprepašteno u isto vrijeme.
-Ne možeš pobijediti čisto srce, Voldemorte. To si već trebao shvatiti.- Rekla sam pobjedonosno. Bio je to moj glas, ali ne i moje riječi. Zamahnula sam rukama i pljesnula visoko iznad glave. Odjednom se iz mojih ruku stvorio jaki plamen koji me progutao, a onda se ugasio. Nestala sam se tog jezivog mjesta, ali sam i čula NJEGA kako govori: ,,Proklet bio Dumbledore! Dobio si prvu bitku ali rat nećeš!''

Stresla sam se. Bila sam u potpunoj tami. Osjetila sam nešto mekano i vlažno ispod sebe. Počela sam rukama napipavati po mraku kako bih našla nešto. Bilo što. Našla sam uzicu i čvrsto je povukla. Na moje iznenađenje, upalila sam svijetlo. Nalazila sam se u svojoj sobi. Srce mi je i dalje ludo lupalo. Pogledala sam kroz prozor. Bio je čvrsto zatvoren a vani je bio mrli mrak. Sat je upravo otkucao ponoć. Napipala sam plahtu. Bila je mokra, kao i ja. Preznojila sam se. Ustala sam i otvorila ladicu noćnog ormarića. Unutra je, kao netaknut, stajao moj štapić. U istoj pozi kao što sam ga jučer ostavila. Provjerila sam kvaku na vratima. Bila je čvrsto zaključana.
-To je sve bio san…- Tješila sam se. Čak mi je i oteklina s usnice splasnula. Posjekotina se sada nije ni vidjela.
-Samo san, da…- Ponavljala sam kako bih skupila hrabrost da ponovo legnem u krevet i zaspim. Presvukla sam se u novu pidžamu i promijenila znojnu posteljinu na krevetu. Legla sam i pokrila se poplunom. Iako je ljeto počelo i bilo je jako vruće, pogotovo u kratkim ljetnim noćima, meni je bilo hladno kao da je sredina zime. Zaklopila sam oči kako bih ponovo zaspala, no ovaj sam put u ruci čvrsto stisnula svoj štapić. S njim u ruci sam dočekala jutro i nije mi bilo ni na kraj pameti da ga ispustim… Znala sam da se ON svaki tren može vratiti ali tada ću, za razliku od zadnjeg puta, biti spremna…

*** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** ***
(Oko deset dana kasnije)

Hannah i ja to smo jutro bile u Zaknutoj ulici. Od onih čudnih snova prošlo je već skoro dva tjedna. Nikome, pa čak ni Hani nisam rekla što sam sanjala.
-A da svratimo do nekog dućana? Možda imaju kakvu novi slatki topić? Znaš, onako, Grčki…- Brbljala je Hannah dok smo prolazile pokraj raznih izloga. Ja sam samo preokretala očima. Hannah je nedavno, prije kraja školske godine upoznala jednog tipa. Zove se Theofanis Kyrgiakos i upravo je završio 6. godinu. Utvari, ja sam ih upoznala. Theo je bio jedan od mojih brojnih frendova, nisam ni mislila da će se Hannah zapaliti za njega! Prvo su bili samo frendovi, no izgleda da je Hannah pala pod utjecaj slatkog, tamnoputog Grka.
-Ma da? A da pitamo Justina što on misli o topićima s Grčkim uzorkom?- Cinično sam upitala. Hannah mi je dobacila takav pogled da sam mislila kako će me na mjestu ubiti.
-Ne spominji Justina.- Tupo je odvratila. Zadnjih tjedan dana samo se svađala s njim.
-Što se točno događa s vama?- Znatiželjno sam upitala. Stala sam ispred jedne draguljarnice i pogledala u izlog. Kao začarana gledala sam u jednu od narukvica, prekrasnu, napravljenu od bijelog zlata.
-Sviđa ti se narukvica? Pa mislim da si malo kratka s lovom. Da podigneš hipoteku na kuću možda bi imala dovoljno da je kupiš.- Zezala me Hannah pokazujući prstom na narukvicu. Odjednom sam u odrazu izloga ugledala neki lik… K.C.! Brzo sam se okrenula, ali iza mene nije bilo nikoga. Valjda mi se učinilo. Nastavile smo hodati a ja sam ponovo počela provocirati Hannah zbog Theofanisa.
-I tako si ti bacila oko na Grka, ha?- Rekla sam podlo. Ustvari, baš me bilo briga hoće li se Hannah spetljati s Theofanisom ili ne. Mene je mučilo to što od kraja školske godine do sada nisam primila ni jedno jedino pismo od K.C.-a. Šizila sam zbog toga. Zar mu je tako malo trebalo da me zaboravi?!
-Gle, nemoj ti meni propovijedati… Ja jako dobro znam zašto te Thomas napucao…- Zagonetno je rekla.
-Daj, to je bilo davno. Osim toga, nije me napucao nego smo sporazumno prekinuli.- Odmahnula sam rukom kao da me ne smeta to što govori. Ali ipak mi je smetalo! Zaklela se da to više neće spominjati.
-Ma daj, ti meni tu kvocaš zbog toga što mi se sviđa jedan dečko a ti si jadnog Thomasa varala sa pola Slytherina!- Viknula je. Okrenula sam se prema njoj prostrijelivši je pogledom. Nisu baš svi morali znati sve detalje o mom ljubavnom životu (LoL).
-Kao prvo; nije bilo pola Slytherina. Bilo ih je samo šest. I molim te da to više ne spominješ! Onda sam bila nezrela klinka.- Ljutito sam odvratila. Hannah se podlo nasmijala.
-Nezrela klinka? To je bilo na polugodištu, za Božić!- Podbadala je. Isplazila sam joj jezik a ona se nasmijala. Odjednom sam ugledala Malfoya i neke poznate face s druge strane ulice.
-Čuj, sorry kaj te ostavljam ali samo ti šopingiraj do mile volje. Ja si idem pozdraviti društvance.- Bezobrazno sam odvratila i otišla od nje. Samo sam joj htjela vratiti za ono kada je otišla pomoći Justinu a mene ostavila samu sa Starzom i nepoznatim ljudima. Čula sam ju kako nervozno puše i nešto mrmlja, ali nije bila previše ljuta. Mislim da joj je draže da sama kupuje krpice nego da se suoči s Malfoyem. Mrzila ga je više čak i od Nesse. Kada je Draco vidio da im prilazim, nasmiješio se.
-Di si, Charnelice! Dugo se nismo vidjeli.- Veselo je viknuo. Kada sam prišla bliže, primijetila sam nekoliko novih lica. Bile su tu dvije cure, jedna duge crne kose i zelenih očiju, koja se veselo smješkala i druga, plave poluduge kose s oštrim pogledom u očima. Do njih su bila i dva dečka, jedan crne a drugi plave kose.
-Dođi da te upoznam s ovim ljudima, njih još sigurno nisi upoznala: Ovo su Elbereth i Ema, a ovo su braća Blaise i Chris Zabini.- Predstavio ih je Draco. Rukovali smo se a onda je Elbereth zagrlila Chrisa.
-Čuj, znam da je zgodan ali moj je.- Rekla je kroza smijeh i poljubila ga u obraz.
-Ne moraš se brinuti, imam dečka.- Nehajno sam odvratila smijući se.
-Da? Znam ga?- Upitala je Elbereth zainteresirano.
-Možda. K.C. Morrison. Bio je Slytherin ali završio je Hogwarts ove godine.- Objasnila sam. Elbereth je klimnula glavom i pogledala u pod, ali nije ništa važnije rekla. Ema se podlo nasmiješila.
-Imaš vremena?- Upitao me Malfoy.
-Naravno. Zašto?- Odgovorila sam protupitanjem.
-Pa mogla bi s nama svratiti do Vrištave daščare.- Predložio je. Slegnula sam ramenima.
-Ma 'ajde, možemo se malo bolje upoznati.- Nagovarala me Elbereth. Ubrzo sam popustila. Malfoy, Thomas, Zabini brothers, Ema, Elbereth i ja krenuli smo prema Vrištavoj daščari (Da, znam da je Vrištava daščara nedaleko od Hogsmeada ali molim vas da zanemarite tu činjenicu u ovom postu. Tnx na razumijevanju!)…

Ušli smo unutra. Pod je škripao. Iako je mnogima Vrištava daščara bila najstrašnije mjesto na svijetu, meni je to bila samo stara, oronula kuća s mnogo štakora i paučine. Iskreno, ni kao klinka u njoj nisam vidjela ništa strašno. U usporedbi s Snapeom, ništa nije strašno (samo se zezam, profesore :)!). Ni ostali se, koliko mi se čini, nisu bojali te stare kućice. Elbereth nije skidala ruke s Chrisa, a Ema je nešto pričala s Blaiseom. Draco nas je pak vodio kroz kuću, po stepenicama, dok nismo došli na tavan. Iako je pod izgledao kao da neće izdržati našu težini, ipak smo svi preživjeli. Iako je bio pun paučine, tavan je bio prekrasan. Imao je ogroman poluokrugli prozor na jednoj strani zida koji je gledao na Hogsmeade. Bila sam oduševljena tim mjestom.
-Tu je prekrasno!- Uzdahnula sam.
-Aha, znamo. Uvijek dolazimo ovdje kada nam je dosadno…- Rekla je Ema. Bilo je to prvi put da je progovorila.
-Da? A što radite ovdje gore?- Upitala sam znatiželjno.
-Ovisi. Trenutno pijemo.- Odgovorila je Elbereth i izvukla bocu plamenviskija iz svojeg crnog ruksaka, kojeg je malo prije skinula s leđa. Otvorila ju je i snažno potegnula.
-Hej, odakle vam to? Zar nije zabranjena prodaja alkohola maloljetnim čarobnjacima!- Upitala sam ponovo. Elbereth je dodala bocu Chrisu i veselo se osmjehnula.
-Pa nismo je kupili…- Počela je.
-…Posudili smo je.- Završio je Blaise. Zbunjeno sam ih pogledala a onda sam se nasmijala.
-Daj meni malo.- Rekla sam ispruživši ruku. Nakon što je otpio, Chris mi je dodao bocu. Ni sama ne znam koliko sam plamenviskija popila u jednom navratu.
-Hej, lakše malo! I ja bih malo!- Vikao je Malfoy kroza smijeh.
-Vidi je, popila si pola boce!- Zafrkavao me Blaise.
-Ma samo neka pije, ima još… Rekla je Elbereth i iz torbe izvukla još dvije boce. Svi smo veselo viknuli ,,Jeee!'' i pohitali prema bocama. Čovječe, nisam ni znala kako jako može glava boljeti nakon toliko plamenviskija…

Sat i pol kasnije svi smo bili toliko pijani da je to bilo žalosno gledati. Valjali smo se po podu i smijali se svakakvim glupostima, k'o neki luđaci. Mislim, i prije sam pila, ali baš nikada nisam se ponašala k'o luđakinja. Ovdje je to, nažalost, bio slučaj. Odjednom smo čuli korake.
-Norrah? Jesi tu?- Vikao je netko.
-Pas mater, to je Hannah. Kaj ću sad?- Šaptala sam ja suzdržavajući se da ne prasnem u smijeh. Odjednom mi je zazvonio mobitel. Izvadila sam ga iz džepa i vidjela da me Hannah zove. Htjela sam isključiti zvukove ali prekasno; Već je čula zvono i užurbanim se koracima približavala tavanu.
-Sakrijmo se, ajde.- Pričao je Malfoy dok mu se jezik petljao. Svi su se počeli naguravati u veliki, stari ormar. Naravno, ja sam jedina ostala vani. Hannah se sve više približavala.
-Kaj sad? Ako me vidi pijanu sigurno će me tužiti starcima!- Zacvilila sam dok sam i dalje sjedila na podu uza zid. Čula sam ostale kako se smiju iz ormara. Tup, tup, tup… Bila je sve bliže. Odjednom mi je sav onaj plamenviski lupio u glavu i potrčala sam prema prozoru. Skočila sam s trećeg kata ravno u grmlje! Da sam pala na svoju ludu glavu, a ne na noge…

Hannah je ubrzo otišla. Ni sama ne znam kako se baš sjetila da bismo mogli biti u Vrištavoj daščari. Ja sam samo sjedila u grmlju i tiho jecala. Užasno me boljela desna noga.
-Isuse! Jesi dobro?- Panično je upitala Ema kada su se svi spustili i dotrčali do mene.
-Ma super sam.- Procijedila sam kroza zube pokušavajući se nasmiješiti.
-Ti nisi normalna…- Nervozno je rekao Thomas uhvativši moju ruku. Pokušao mi je pomoći da se dignem, ali nisam mogla. Noga me previše boljela.
-Norrah, nema više plamenviskija za tebe. Kaj ti je bilo da si skočila kroz prozor, pa nisi ti Superman!- Smijao se Malfoy, ali čim je uhvatio moj ljutiti pogled, začepio je svoju gubicu. Elbereth mi je prišla i opipala nogu.
-Natekla je. Valjda si je slomila.- Rekla je tiho.
-Ma nemoj mi reći! I što ću sad?- Vikala sam ljutito. Stvarno ne znam što mi je bilo da sam skočila kroz prozor!
-Moramo te odvesti u najbližu bolnicu.- Predložila je Ema. Odmahivala sam glavom.
-Ne, oni će zvati starce! Osim toga, svi imamo alkohola u krvi!- Podržao me Blaise.
-Znam tko ti može pomoći…- Tajanstveno je rekao Chris. Pogledao je Elbereth, a ona je onda pogledala Draca i Emu. Svi su se podlo nasmiješili.
-Samo moraš pristati.- Šaptala je Elbereth. Bez trenutka razmišljanja, pristala sam. Oni su spojili ruke i, zajedno sa mnom, nestali u oblaku prašine…

P.S.: Evo, napokon se i meni dogodio onaj dugo očekivani nalet inspiracije pa sam napisala preeedugi post. Nadam se da ste ga pročitali od početka do kraja, jer sam se stvarno trudila… Ne znam kako vama, ali meni je ok. Znam da u ovom postu nema apsolutno ništa smiješno ali trenutno sam na iglama… Dvoumim se… Kao što vidite, imam dva društva i uskoro ću morati odlučiti pa ću vas moliti za mišljenje; Nessa ili Draco? Također, sve se više premišljam oko toga da li da postanem Smrtonoša pa mi i tu napišite što mislite… Btw, već sam odlučila, ovo je samo da vidim što vi mislite o meni kao osobi… Također, likove više ne primam. Možda ako mi se netko jako svidi ga ipak ubacim… Ajd, neću vas više dosađivat sigurno imate pametnijeg posla nego čitati ovo tu… Sve vas puno volim!

By: NALC

- 19:40 - OsTaVi TrAg...SaMo→(43) - Na PaPiRu - Na VrH pOsTa

četvrtak, 26.06.2008.

Starz & co.

Bilo je pet do sedam. Stajala sam ispred dućana gospođe Malkin, kod koje sam uvijek kupovala pelerine za novu školsku godinu. Od nervoze sam grizla nokte. Hoće li se Starz stvarno pojaviti sa svojim društvom? Ili me nasamario? No moja negativna razmišljanja prestala su kada sam ga ugledala s druge strane ulice. Sa njim su bile dvije cure i jedan dečko, koje sam već vidjela samo ih nisam imala prilike upoznati. Jedna je cura imala dugu, platinastu kosu i par pramenovima u ludim bojama (koji su bili totalno fora!), a i iz daljine mogla sam zapaziti plavo-sivu boju njenih velikih očiju koje su me streljale ubojitim pogledom. Druga je djevojka pak bila nešto niža, kratke tamnoplave kose i svijetloplavih očiju. Ona se, za razliku od prve, veselo smješkala. Dečko koji je stajao između njih dvije bio je visoki tip, crne poluduge kose i crnih očiju. Na sebi je imao majicu s printom bezjačke grupe ,,Iron Maiden'' , pa sam automatski zaključila da je mješanac, mutnjak ili da se dobro kuži u svijet bezjaka.
-Bok.- Pozdravio me Starz. Ruke je čvrsto stisnute držao u džepovima. Valjda ni sam nije bio siguran koliko je ovo bilo pametno.
-Bok.- Odzdravila sam ja. Desnom sa rukom prošla kroz kosu kako bih popravila pramen koji mi je pao preko lica. Kako se šutnja tako ne bi otela u nedogled, djevojka kratke plave kose pružila mi je ruku.
-Ja sam Victoria Brooke Nancy Smith, ali možeš me zvati Vicky.- Veselo se predstavila. Blago sam se osmjehnula, rekla svoje ime i rukovala se s njom.
-Ja sam Lawrence Otto Ryan Dacourt. Poznatiji sam kao LORD, sigurno si već čula za mene.- Rekao je onaj dečko namjestivši neku frajersku pozu. Podigla sam jednu obrvu u zrak.
-Zezam se.- Priznao je ubrzo pruživši mi ruku. I s njim sam se rukovala. Starzu je postalo malo lakše, ali onda je pogledao onu drugu curu. Ona je gledala u mene kao da će me ubiti na mjestu. Imala je prekrižene ruke na prsima. Ništa nije govorila pa mi je postalo malo neugodno. Vicky ju je trknula laktom.
-Hej! To boli!- Uzviknula je ona. Svi su se ljudi okrenuli prema nama kako bi vidjeli što se događa.
-Smiri se!- Šapnula je Vicky dok joj se lice crvenilo. Cura ju je pogledala onim vatrenim pogledom i isplazila joj jezik. Tada je ponovo pogledala u mene.
-Ja sam Loredanna Vanessa Nadia Malfoy, sestra tvoje prijateljice Draca. I samo da znaš da uopće ne podnosim ljude koji podnose nju.- Odvratila je brzo podlo se smješkajući. Zbunjeno sam ju pogledala. Kako je mogla kakva sam osoba ako me još nije ni upoznala? Ne možeš ljude ocjenjivati na temelju predrasuda. To što se ja družim s njenim bratom (ili, kako ga ona smatra; sestrom) ne znači da sam opaka i pokvarena Slytherinka. Loredanna je spustila pogled i zapiljila se u svoje narančaste starke. Mislim da joj je možda bilo žao što je tako burno reagirala.
-Pa, što ćemo sad?- Upitala je Vicky. Koliko se dalo zaključiti, Vicky je bila draga i vrlo vesela osoba. Nastojala je spasiti ovo već ionako propalo druženje.
-Idemo u gostionicu ,,Kod Veselog Čarobnjaka''. Tamo se možemo bolje upoznati.- Predložio je LORD. Starz i Vicky su se složili, dok je Loredanna i dalje buljila u svoje starke. Ja sam samo potvrdno klimnula glavom. Krenuli smo prema gostionici do koje je vodio dug, prašnjav put napravljen od kamenčića. I dok smo ja i Vicky veselo čavrljale, čula sam Loredannu, koja je hodala iza nas, kako nogama udarao o tlo i tiho pjevuši: ,,Draco je ulizica, pravi mali smrdljivac; Mrzim toga trola glupog, da bar ga strpali u Azkaban…''

Ušli smo u gostionicu. Već sam nekoliko puta bila tamo, ali bilo je to tako davno, dok sam još bila klinka… Sada se sve promijenilo. Bio je to poprilično moderni kafić, s mnogo mladih koji su sjedili za stolovima. Jedino što mi se nije sviđalo unutra bili su polijepljeni plakati. Ok, druga stvar da su to bili posteri Magičnih tipova ili bilo kojeg drugog čarobnjačkog benda, ali ovo je fakat bilo previše; Bili su to plakati na kojima je pisalo: ,,Glasujte za Dolores Umbridge!''. Plakati su bili, već pogađate, u njenoj omiljenoj rozoj boji a na njima je također bila i njena slika… Samo su je malo retuširali (da malo; skinuli su joj pedeset kila i pedeset godina!). Umbridgica se kandidirala za novu Ministricu magije jer se posvađala s Fudgeom. Već dva tjedna Dnevni prorok piše samo o njenom kandidiranju i njihovoj svađi. Na svakom je izdanju obavezno bila njena iritirajuća faca s ogromnim osmijehom, pa smo ja i Angie rado uzimale naslovnice i gađale ih svim i svačim… He, he… Sjeli smo za jedini slobodan stol i naručili piće. Loredanna je skoro poludjela kada je vidjela Umbridgicine plakate pa je ležerno ustala i, kada se konobar okrenuo da bi nam natočio piće, na desetak njih našarala brkove ili napisala neki uvredljiv tekst. Svi smo se nasmijali a ona je spremila crni marker u džep i sjela do Vicky.
-Pa onda, čemu ovo okupljanje?- Upitala je Starza. On joj je uputio preziran pogled.
-Nessa, znam da ti ne podnosiš Slytherine ali sjeti se da sam ja Slytherin i da uopće nisam loš kao oni. Ni Norrah nije; Da je, misliš da bi se pristala naći s nama?- Objasnio joj je. Loredanna je napravila neku čudnu grimasu koja je bila znak da se slaže s njim. Okrenula se prema meni.
-Pa dobro, dajmo gospođici Charnel priliku; Po čemu si ti različita od ostalih Slytherinaca?- Upitala me. Ovaj put joj je pogled bio blaži.
-Pa… Kao prvo, istina je da sam Slytherinka, ali to je najviše zbog toga što su mu starci bili Smrtonoše…- Počela sam ja. Loredanna je digla ruke u zrak i cinično uzviknula: ,,Pa onda? Što još čekaš? Nek' me munja pogodi isti tren!''. Starz i LORD nabacili su ironičan osmjeh, a Vicky je slegnula ramenima.
-Ona samo voli dramatizirati.- Rekla je. Loredanna joj je po drugi put danas isplazila jezik.
-Nisi mi dala da dovršim; Nikada nisam upoznala svoje starce. Poginuli su dok sam bila još beba, odgojili su me ljudi s kojima sada živim. Oni imaju kći Hannah koja mi je kao sestra a uskoro će dobiti još jedno dijete. Ja stvarno ne znam kako sam završila među Slytherinima jer nisam nešto posebno različita od Hannah, a ona je završila među Gryffindorima.- Objasnila sam joj. Loredanna me pogledala nekim blagim pogledom, koji me totalno iznenadio.
- Joj sorry, nisam znala da su ti starci mrtvi…- Ispričala se.
-Nisi ti kriva. Znam što si pomislila kada sam ti rekla da su bili Smrtonoše. Pa poznajem tvog starog! Sorry, ali on je stvarno živi užas!- Odvratila sam manje ukočeno zauzimajući obrambeni stav. Loredanna se sada veselo nasmijala.
-Napokon netko tko smatra da je moj otac ca-pi-čki!- Viknula je. Opet su svi pogledali u nju. Mi smo se međusobno pogledali kako ne bismo prasnuli u smijeh.
-Sviđaš mi se. Nisi folirantica i ulizica k'o moj bolesni brat. Jedna si od rijetkih koji mi se usude u facu reći da mi je otac gad. Za to treba imati hrabrosti.- Priznala je. Pružila mi je ruku.
-Ja sam Loredanna Vanessa Nadia Malfoy, ali frendovi me mogu zvati Nessa.- Predstavila se. Čvrsto sam joj stisnula ruku dok se ona radosno smješkala.
-Drago mi je.- Odvratila sam.
-I bolje ti je! Znam biti jako gadna kada mi netko stane na žulj!- Rekla je kroza smijeh. I tako je krenulo; Svi smo međusobno razgovarali i upoznavali se. Prvo mi se činilo da je Nessa totalno bahata, ali je ispalo da je užasno smiješna, samouvjerena i draga cura. Vicky je također super cura. A LORD? Istina, malo je umišljen ali je dobar tip. Večer koju sam zamišljala kao totalni sraz ispala je odlično… Hm, mislim da se svi moramo sjetiti onog filma (i knjige) ,,Ponos i Predrasude'', a pogotovo ja i Nessa…

Stigla sam doma jako kasno. Ušla sam u boravak. Tamo bi bio potpuni mrak da nije gorjela vatra u kaminu. Hannah je sjedila na dvosjedu, u svojoj preslatkoj pidžamici s pesekima i micekima i čitala neku debelu, crvenu knjigu. Kosu je svezala u visoki rep pa sam pretpostavila da se spremala na spavanje.
-Bok!- Pozdravila me veselo spuštajući knjigu na stol. Nikada nisam razumjela kako je ona mogla čitati u potpunom mraku. Irene kaže da je to neka posebna moć, da ima mačji vid, no nikad u životu nisam čula za to.
-Evo me napokon.- Rekla sam s vrata. Skinula sam jaknu sa sebe i bacila je na jedna od naslonjača.
-Kako je bilo?- Upitala je. Zajedno smo krenule po stepenicama, prema našim sobama.
-Super. Starzovo društvo je totalno otkačeno. Da si bar i ti išla!- Izbrbljala sam. Skinula sam tenisice s nogu i bacila ih niz stepenice. Hannah me zbunjeno pogledala.
-Pa dobro. Idem ja spavati, već je prošla ponoć.- Rekla je. Zaželjela mi je laku noć i ušla u sobu. Otvorila sam vrata svoje sobe i zalupila ih. Čekala sam da škljocne bravom i ode u krevet. Nakon nekoliko sekundi napokon se zaključala i legla u krevet. Uvijek je to radila. Čekala je kraj vrata i osluškivala jesam li ušla u sobu. Hvala Bogu da nikada nije provjeravala inače bi bilo svačega… Tiho sam sišla po stepenicama i sjela na naslonjač u boravku. Trebalo mi je malo mira. Falio mi je K.C. a prošla su samo dva dana od kada sam ga zadnji put vidjela. Pomisao da ga više neću vidjeti bila mi je nezamisliva.
-Nadam se da ću te uskoro vidjeti…- Prošaptala sam sklupčana na naslonjaču. Kako se vatra polako gasila, tako sam ja postajala sve umornija. Ubrzo sam zaspala i sanjala jako čudan san… Stvarno čudan san…

P.S.: Dragi Vicky, Nessa i LORD! Nadam se da vam se sviđa kako sam vam ubacila. Znam da se vi možda (ili sigurno) ne poznajete međusobno ali ova mi se ideja činila odličnom. Mislim da vam neće smetati ni to što sam stavila da smo postali frendovi.

By: NALC

- 19:07 - OsTaVi TrAg...SaMo→(34) - Na PaPiRu - Na VrH pOsTa

subota, 21.06.2008.

Home, sweet home…

-Stigle smo!- Viknule smo Hannah i ja s vrata. Irene i Christian su ubrzo dotrčali. Dobro su nas izgrlili i izljubili.
-Kako ste samo narasle!- Rekla je Irene gledajući nas.
-Da, misliš Hannah. Ja sam i dalje metar i trepavica.- Odvratila sam kroza smijeh. Irene je izgledala tako sretno. Zadnji put kada sam je vidjela, bila je ,,normalna''. Sada je imala pravi trudnički trbuh.
-Jel' se to meni čini ili si se ti udebljala?- Upitala je Hannah u šali. Irene se samo nasmijala. Bilo je prekrasno ponovo je gledati kako je smije.
-Cure, dođite u boravak, morate nekoga upoznati.- Rekao je Christian. Ostavile smo torbe u predsoblju i ušle u boravak. Tamo je bila jedna žena srednjih godina i dečko koji mi je bio nekako poznat.
-Hillary, upoznaj moje kćeri Hannah i Norrah.- Rekao je Christian. Žena je ustala i rukovala se s nama.
-Djevojke, Hillary je naša vrlo dobra prijateljica. Možda poznajete njezina sina, Starza. On je također završio petu godinu školovanja u Hogwartsu.- Objašnjavala nam je Irene. Starz se nasmiješio i sramežljivo nam mahnuo.
-Pa onda, djevojke, kako vam je u Hogwartsu?- Upitala je Hilary.
-Dobro.- Odgovorila sam. Sjela sam na dvosjed preko puta Starza. Starz… to mi je ime bilo jako poznato…
-Dobro.- Ponovila je Hannah i sjela do mene. Irene nas je zbunjeno pogledala.
-Hillary, dođi da ti pokažem ono divno bezjačko cvijeće o kojem sam ti pričala, guze ili ruže…- Rekla je Irene i izvela Hillary u stražnji vrt.
-Pa dobro. Vi se malo bolje upoznajte. Ja ću odnijeti vaše torbe na kat.- Predložio je Christian i napustio dnevni boravak. Tupo sam piljila u Hannah, pa u Starza. Sigurna sam da je i ona bio umoran od puta kao i nas dvije. Odjednom mi je sinulo zašto mi je ime Starz bilo tako poznato!
-Ti si Starz Skrable?- Upitala sam s zanimanjem.
-Hej, polako. Imam dosta autograma za sve.- Rekao je cinično.
-Da ja sam Starz Skrable. Kako znaš moje prezime?- Upitao je sada već manje ukočeno.
-Malfoy je svašta napričao o tebi.- Odgovorila sam tiho. Draco je zaista svašta rekao o njemu. Lucius je bio polubrat Starzove mame Hillary. On je oduvijek smatrao kako Hillary želi novac njihovih roditelja pa ju je mrzio iz dna duše. Da se zaključiti da tako Draco nije baš previše favorizirao Starza.
-A, Draco… Ti se ozbiljno družiš s tim glupim, debilnim, munjenim tipom?- Upitao je u nevjerici. Nasmijala sam se.
-Pa nije baš tako loš… Mislim, zna ponekad pretjerati ali u stvari je dobar tip.- Odgovorila sam. Inače nisam podnosila da netko tako priča o mojim prijateljima ali činilo mi se da Starz ima dobre razloge tako govoriti o njemu.
-Ček, Ček; Ti si ONA Norrah? Charnelica?- Ponovo je upitao. Činio se zbunjen, kao da sam ja neka Marsovka.
-Aha, je. A ja sam ONA Hannah Howell.- Ubacila se Hannah smijući se. Starz ju je pogledao i podigao u zrak jednu obrvu.
-Vidi kako je svijet malen…- Promrmljao je gledajući nas dvije.
-Da, a što bi to trebalo značiti?- Iznervirano sam upitala. Mrzila sam kada je netko govorio u zagonetkama.
-Ništa, nemoj me krivo shvatiti samo… Jedna se druži s Slytherinskom bandom, a druga je dobra Samaritanka.- Objasnio je iako i dalje nisam ništa shvaćala.
-Samo trenutak; Ti misliš da sam ja neka zla ku*ka ili nekaj slično?- Izderala sam se. Starz se samo nasmijao.
-Ne, ne moraš odmah eksplodirati. Ja samo kažem što sam čuo.- Smirivao me Starz. Sjela sam natrag na dvosjed prekriživši ruke. Pojma nisam imala da se nešto priča o meni po Hogwartsu. Hannah je izgledala malo uvrijeđeno nakon onog ,,dobra Samaritanka'' ali ništa nije rekla.
-A što se to priča o meni?- Upitala sam.
-Ne pitaj mene, pitaj Malfoyevu sestru.- Rekao je podižući ruke u zrak kao da će ga policija uhapsiti.
-Ako nisi skužio, tu nema Malfoyeve sestre! I samo da znaš da nisam kao ostali Slytherini! Ne znam zašto sam uopće upala među njih… Čekaj malo, Malfoy ima sestru?- Viknula sam, ovaj put od šoka. Malfoy mi nikada nije pričao o svojoj sestri. Bila sam čvrsto uvjerena da je Draco jedinac. Starz me napokon pogledao kao da sam ljudsko biće a ne čudovište.
-Iskreno; Činiš mi se puno bolja od ostalih Slytherinaca pa ću te upoznat' sa svojim društvom. Možda ćeš nam ti pomoći razbiti naše mišljenje o Slytherinima: ,,Glupi, umišljeni, lijeni gnjavatori''.- Rekao je. Pristala sam, pod uvjetom da i Hannah ide sa mnom. Tada su se vratile Irene i Hillary.
-Prekrasne su, Irene. Pa, Starz, mislim da je vrijeme da krenemo. Pozdravi se s curama.- Rekla je Hillary uzimajući tamnosmeđi kaput s vješalice. Starz je ustao i rukovao se s nama, pa onda s mojim roditeljima. Na izlazu nam je viknuo: ,,Vidimo se sutra u sedam u Zaknutoj ulici ispred dućana gospođe Malkin. Bolje da se obije tamo nacrtate!'' Hannah i ja smo mu mahnule. Christian nas je zbunjeno pogledao, a Irene se samo nasmijala.
-Bolje ne pitaj, oni su tinajđeri.- Objasnila mu je Irene i povukla ga u kuhinju. Hannah i ja smo se pogledale. Počele smo se smijati. Tko zna što je sve Christianu palo na pamet. Tada je Hannah naglo prestala.
-Znaš, zaboravila sam. Sutra ne mogu ići s tobom. Justinovom bratu je rođendan pa me zamolio da mu dođem pomoći oko zabave iznenađenja.- Objasnila je. Skoro sam poludjela! Mogla je to odmah reći! Onda ne bih pristala naći se s Starzovim društvom, ionako je dovoljno grozno što ne poznajem nikoga od njih! Sada sam još i trebala ići sama.
-Dobro nema veze. A sad trči gore i sakrij se jer će mi za deset sekundi doći do mozga što sam upravo rekla a onda će biti svašta…- Rekla sam upozoravajući ju. Hannah se nasmijala, kao da me ne shvaća ozbiljno, a onda je uhvatila moj pogled. Otrčala je na kat brzinom munje.
-Smiri se Norrah, smiri se…- Smirivala sam samu sebe duboko dišući. Ali nije pomoglo.
-Ubit ću te! Kako si mi to mogla prešutjeti!- Počela sam vikati i trčati za njom. No imala je sreću; Popiknula sam se na rub stepenica i pala, tako da sam dobro naravnala nos i razbila lakat. Hannah je, kada je čula tresak, dotrčala do mene.
-Dobro si?- Upitala je brižno. Opet sam joj uputila onaj pogled. Zbrisala je od mene kao muha bez glave. Još sam nekoliko sekundi čvrsto stiskala zube a onda sam vrisnula tako jako da me se čulo sve do Kine. Samo da se zna; Nisam vikala jer sam bila ljuta nego zato što me bubao lakat i nosek…

TO BE CONTINUED…

P.S.: Znam da je ovaj post stvarno glup, ali nisam znala kako da ubacim Starza pa mi je jedino ovo palo na pamet. U idućem postu vidjet ćete kako sam se snašla i kako me Starzovo društvo prihvatilo (Ubacujem Nessu, Vicky i LORD-a, a onda uskoro i Lacunu, Elbereth i Emu). Btw, primam još samo jedan lik; Nije bitan dom, godina ni spol. Onaj koji bude najbrži bit' će primljen. Također, nadam se da će i mene netko ubacit u priču (pliz, ubacite me, već sam očajna). Nadam se da ne dosađujem previše s ovim P.S.-ima ali… Ma dosta više.

- 13:06 - OsTaVi TrAg...SaMo→(22) - Na PaPiRu - Na VrH pOsTa

subota, 14.06.2008.

Nagrada za eseje

Bila je večer. Taman sam završavala prepisivanje eseja za K.C.-a i krenula sam prema wc-u plačljive Myrtle. Kada sam stigla, K.C. je već bio tamo. Bio je tako sretan kada je vidio da nosim ,,njegove'' eseje.
-Bok.- Pozdravila sam ga. Ruke su mi otpadale. Nosila sam ukupno 48 listova papira u rukama, a to je bilo jako teško.
-Bok Charnelice!- Odzdravio je K.C. veselo. Požurio je prema meni.
-Daj, vidim da ti je teško to nositi.- Rekao je uzevši eseje. Osjetila sam ogromno olakšanje.
-Kako da ti ikad zahvalim? Spasila si me da ne tresnem godinu!- Zahvaljivao mi je K.C.
-Ma, nije to ništa…- Odgovorila sam ja tiho. Bilo mi je užasno neugodno, jednostavno nisam podnosila kada me je netko jako hvalio ili mi zahvaljivao. Ali bilo mi je ugodno.
-Pa, ipak ima jedna stvar koju mogu učiniti da ti zahvalim.- Zagonetno je rekao.
-Da? A što je to?- Znatiželjno sam upitala. Uopće mi nije palo na pamet ono što je on tada učinio. Prišao mi je bliže… i poljubio me! Prvo sam bila u šoku. Nemojte misliti da mi je to bio prvi kiss jer nije, nego sam jednostavno bila iznenađena njegovim postupkom.
-Onda, sviđa ti se taj način zahvale?- Upitao je smiješeći se.
-Nisam uspjela skužiti, probaj još jednom…- Rekla sam. Spustio je eseje na pod i zagrlio me. Ljubili smo se tako dugo dok nas nije obasjalo svijetlo nečije svjetiljke.
-Što se ovdje događa?- Začuli smo kako netko govori. Brzo smo se razdvojili. Pred nama je stajao Filch.
-Derišta jedna neodgojena, tu ste se našli žvaliti! Sad vas vodim ravnatelju!- Vikao je Filch držeći u ruci lampu kojom nas je osvjetljavao. Da nije bilo tužno, bilo bi smiješno; Naime, Filch je bio obučen u spavačicu na pruge a na glavi je imao kapu s vunenom kuglicom. Na nogama je imao čupave papuče koje se i nisu mogle baš razlikovati budući da mu se oko noga motala gospa Norris, njegova mačka.
-Kako se samo usuđujete, već ste odavno trebali biti u krevetu! Sram vas bilo!- Derao se on i dalje. Kada je vidio da se ne mičemo, uhvatio me za ruku.
-Hej, pustite me!- Viknula sam a on me nastavio vući prema Dumbledoreovom uredu mrmljajući nešto sebi u bradu.
-E nećeš, pusti je!- Naredio je K.C. i izvadio štapić. Čim se Filch okrenuo prema njemu, pogodio ga je čarolijom ,,Rictusempra'' koja uzrokuje kratkotrajno škakljanje u trbuhu. Bacila sam zbunjen pogled prema K.C.-u.
-Ti nisi normalan!- Rekla sam kroza smijeh dok se Filch valjao po podu i umirao od smijeha. Ja i K.C. smo stajali i gledali u Filcha dok nismo shvatili da čarolija popušta.
-Trči!- Viknuo je K.C. Nije mi trebao dvaput ponavljati! Zgrabio je eseje i onda smo potrčali koliko su nas noge nosile, a Filch je ubrzo krenuo za nama. Mogu se kladiti da smo pretrčali cijeli Hogwarts barem dva puta, a onda je K.C.-u dosadilo toliko trčanje. Sakrio se iza jednog kipa, a ja sam namamila Filcha da protrči kraj njega. On mu je tada postavio nogu a Filch je poletio kroz zrak i sletio ravno na nos. Dok je on tako bio u nesvijesti, K.C. ga je začarao čarolijom za privremeno brisanje pamćenja.
-Dok se on sjeti koga je ulovio na djelu, već će biti ljetni praznici.- Objasnio mi je. Nasmijala sam se. Krenuli smo prema Slytherinskom boravku.
-Pa, mislim da je sada već dosta kasno. Moram na spavanje.- Rekla sam uhvativši kvaku na vratima naše spavaonice.
-Lijepo sanjaj.- Rekao mi je. Još me jednom poljubio a onda je nestao u tami. Ušla sam u spavaonicu i naslonila se na vrata.
-O hoću, vjeruj mi.- Prošaptala sam…

*** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** ***

-Ajde cure, požurite!- Vikala sam ja skačući ispred vlaka. Jučer, 13. lipnja konačno je završila škola, pa smo se svi spremali za odlazak kući.
-Evo, evo… Mary-De, dolazi ovamo!- Nervozno je mahala rukama Haley tražeći svoju mlađu sestru.
-Jesmo sve tu?- Upitala je Angie. Ona i Kim upravo su stavile sve svoje kofere (a bilo ih je više nego kineza :)) u vlak. Haley je čvrsto uhvatila svoju sestru pod ruku i uvela je u unutra. Pogledom sam tražila K.C.-a.
-Jesi spremna za povratak kući, Charnelice?- Upitao me Malfoy. On, Crabbe, Goyle, Justin i Thomas upravo su se ukrcavali na vlak.
-Ne, ne još. Ne mogu naći K.C.-a- Odgovorila sam s tugom u glasu. Malfoy je samo slegnuo ramenima. Odjednom sam ga ugledala. Stajao je ispred nekih ljudi i smiješio mi se. Potrčala sam prema njemu.
-Tu si! Zašto nisi u vlaku, kreće za manje od pet minuta!- Rekla sam nervozno.
-Ne idem na vlak, moji su došli po mene. Provest ćemo ljeto kod strica u Irskoj.- Objasnio mi je. Skoro sam se rasplakala kad je to rekao (kaj ćete, ja sam osjećajna dušica)
-Hoćeš reći, ovo je zadnji put da te vidim?- Upitala sam. Ako niste skužili, K.C. je upravo završio sedmu godinu, što znači da se više nikada neće vratiti u Hogwarts… Nikada. K.C. mi se blago osmjehnuo i zagrlio me.
-Pa naravno da ćemo se još vidjeti!- Odgovorio je kako bi me utješio. Poljubili smo se.
-Ja ću se rasplakati! Još samo fali ona muzika iz Titanica!- Vikala je Angie iz vlaka. Nisam obraćala pažnju na nju.
-Moram ići.- Rekla sam iako nisam željela otići. Htjela sam što duže ostati kako bih dobro mogla zapamtiti njegovo lice. Njegove sjajne smaragdno zelene oči, blistav osmijeh i meku, plavu kosu.
-Ne brini, vidjet ćemo se još.- Tješio me. Pustila sam njegovu ruku i potrčala u vlak, koji je već kretao. Brzo sam ušla u kupe u kojem su bile Angie, Haley i Kim i pogledala kroz prozor. Još me uvijek gledao. Mahnula sam mu. I tada je vlak krenuo.
-Ne zaboravi pisati!- Viknuo je, iako sam ja to čula kao tihi šapat. Sjela sam na sjedalo do Angie i naslonila svoju glavu na njeno rame. Ona me zagrlila.
-No, no, samo se smiri. Pa nije kraj svijeta.- Tješila me govoreći kao mala beba. Haley i Kim su me pokušale razveseliti, no nije im uspjelo. Koji peh! K.C. i ja poznajemo se već četiri godine, i baš kada prohodamo on završi Hogwarts! Samo se meni može dogoditi takvo što... Pa, ipak u svemu postoji jedna dobra stvar; Tri mjeseca praznika!

P.S.: Ovaj post je inače trebao biti do onog djela s *** *** ***, ali malo sam ga produžila. Nadam se da nisam upropastila čitav post! Ovo je moj posljednji post prije praznika ali to ne znači da preko ljeta neću pisati blog. I dalje ću vam opisivati što ima novoga u životu Charnelice, a sredinom kolovoza stiže i jedno BIG iznenađenje (barem za Hannah i mene). Iako znam da će za vrijeme ljetnih praznika mnogi (ha-ha) od vas koji me čitaju otići na more, nadam se da ćete me i dalje pratiti. Do početka iduće školske godine pozdravlja vas vaša Slytherin Babe :)

By: NALC

- 19:30 - OsTaVi TrAg...SaMo→(35) - Na PaPiRu - Na VrH pOsTa

utorak, 10.06.2008.

U Dumbledoreovom uredu

-Sjednite.- Zapovjedio je Snape mrzovoljno. Nismo si htjele natovariti nikakve dodatne probleme, pa smo sjele. Dumbledore je sjedio za svojim stolom i gledao u nas dvije.
-Profesore Snape, možete li mi objasniti što se dogodilo?- Upitao je.
-Naravno ravnatelju. Gospođica Charnel i gospođica Humble prije par minuta divljački su se potukle na hodniku. Kao što i sami znate, to se protivi svim pravilima naše škole i zato predlažem izbacivanje iz Hogwartsa.- Odgovorio je Snape uputivši nam ljut pogled. Pogledala sam u pod. Bilo mi je užasno neugodno i bila sam tako ljutita na Angie. Kakva je to kuja!
-No, no, profesore. Ne treba odmah kazniti djevojke tako oštrom kaznom. Možda se ni nisu tukle.- Nehajno je rekao Dumbledore popravljajući naočale na svom nosu. Nasmiješio nam se.
-Da se nisu tukle? Ravnatelju, pola škole se skupilo kako bi gledao to… divljaštvo!- Ljuto je odvratio Snape unoseći se Dumbledoreu u lice. Angie i ja nismo se htjele ni pogledati.
-Djevojke, recite mi zašto ste se potukle?- Upitao je dok mu je osmijeh polako klizio s lica.
-Ona se spetljala s dečkom moje sestre!- Viknula sam ja.
-Ona me napala bez razloga! Nije me ni htjela saslušati!- Viknula je Angie. Dumbledore nas je jednim pokretom ruke smirio.
-Ispričajte mi što se dogodilo.- Zamolio je ponovo popravljajući naočale. Ni trenutka nisam oklijevala, pa trebala sam ga uvjeriti da me ne izbaci iz Hogwartsa!
-Ravnatelju, sama je priznala da se spetljala s Fynnom! Ja sam poludjela jer je to dečko moje sestre i opalila joj šamar, ali to je i zaslužila.- Ispričala sam prije nego što se Angie uopće snašla.
-Nije istina! Nisam se spetljala s Justinom!- Branila se Angie obraćajući se Dumbledoreu a ne meni. Snape nas je obije ljutito gledao.
-Ma nemoj! A Fynn je prezime moje bake, jel' da?- Izderala sam se na nju. Angie je bila na rubu suza.
-Gospođice Charnel, smirite se. Recite mi; Vi ste rekli da je sama priznala da se… zapetljala ili što već vi mladi koristite, s Fynnom?- Upitao je Dumbledore.
-Da.- Tupo sam odvratila.
-Pa kako onda možete biti tako sigurni da je to baš Justin? Mogu vam potvrditi da u ovu školu ide barem deset dječaka koji se prezivaju Fynn.- Rekao je smireno. Pogledala sam Angie. Osjećala sam se tako glupo.
-Tako je. Nisam se spetljala s Justinom, već s njegovim bratićem Toddom. A ti me nisi željela slušati! Što misliš, zašto su Kim i Haley bile tako sretne, možda zato jer smo se sve tri urotile samo da tebi napravimo zlo? Ne, nego su one shvatile da se radi o Toddu, a ne Justinu. A ti, da si barem malo promislila tom svojom ludom glavom prije nego što si me ošamarila možda bi i ti shvatila da se ne radi o JUSTINU!- Izderala se Angie. Pocrvenjela sam kao rak. Ali je i ona.
-Oprosti, oprosti, stvarno mi je žao, ne znam što mi je bilo…- Ispričavala sam se iako sam sumnjala da će mi oprostiti. Ipak, optužila sam je bez veze, išamarala je i uvalila u ovo sranje. Ni ja sama sebi ne bih mogla oprostiti.
-Opraštam ti. Pod uvjetom da nikad više tako ne reagiraš.- Nasmijala se. A onda je ustala i raširila ruke. Zagrlile smo se. Ponovo smo bile best frendice i jedna ogromna prepreka našem prijateljstvu bila je iza nas.
-Dobro, sada kada smo izgladili nesporazum, vrijeme je da odredimo kaznu.- Rekao je Dumbledore ustajući. Smrznule smo se. Hoće li nas izbaciti? Ne, samo to ne!
-Pa, mislim da je najbolje za sve…- Započeo je. Srce mi je tako ludo lupalo da sam prvo mislila da Snape lupa glavom o zid.
-…Da vas kaznim dvotjednom kaznom. Svaki dan, počevši od sutra, pa iduća dva tjedna, ostat ćete poslije nastave dva sata i pomagati profesorima kojima treba pomoć. Ako nitko ne bude imao zadatak za vas, slobodno navratite do mene. Fawksu će dobro doći društvo.- Zaključio je Dumbledore tapšajući Fawksa, svog feniksa, po glavi. Pao mi je kamen sa srca, a vjerujem da je i Angie. Pozdravile smo Dumbledorea i izašle iz njegova ureda. Ispred vrata stajalo je naše društvo; K.C., Thomas, Draco, Kim i Haley. Svi su nas radoznalo gledali jer su vidjeli da stojimo jedna do druge… a ništa se ne događa!
-Onda, što se dogodilo? Jel' vas izbacio?- Upitao je Draco pomalo teškim tonom.
-Nije!!! Pomirile smo se! Sad smo opet super frendice!- Viknule smo nas dvije sretno ponovo se zagrlivši. Svi su se nasmijali.
-Čudno što vas nije izbacio.- Dobacila je Haley veselo.
-Pa što bi Hogwarts bez nas dvije? Mi smo duša ove škole! Evo ti Snape!- Istovremeno smo izustile. Ako izuzmemo tučnjavu s naj frendicom i posjet ravnatelju, bio je to jedan od najboljih dana u mom životu… A zašto? Saznat ćete u idućem postu!

P.S.: Oni koji me čitaju od početka sigurni su već shvatili da više nisu jedini. Nedavno su moj blog posjetile druge cure koje također pišu HPFF blogove ili slične, pa zato ako vam se sviđa moj blog njihove morate posjetiti OBAVEZNO! Linkove imate sa strane :)

By: NALC

- 10:42 - OsTaVi TrAg...SaMo→(24) - Na PaPiRu - Na VrH pOsTa

nedjelja, 01.06.2008.

Chick figth!

Angie, Kim, Haley i ja tog smo dana sumorno šetale hodnikom. Ustvari, Angie je bila ta koja je kvarila raspoloženje. Nas tri smo bile super raspoložene. Kada bi neka od nas započela neku temu, Angie bi samo frknula nosom i promrmljala nešto. I tako smo mi šetale i onda me odjednom netko snažno tresnuo po leđima.
-Di ste komadi? Kaj ste u depri ili imate PMS da ste tak tiho.- Okrenule smo se. Bio je to K.C.
-Jel' to trebala biti šala? Jer ako je, fakat je bolesna.- Odvratila je Haley.
-Ok, znači ti imaš PMS.- Zaključio je on. Nas tri smo se nasmijale, a Angie je samo nabacila lažan kiseli smiješak.
-Angie, baby, koji je tebi vrag?- Upitao je K.C. zagrlivši me. U zadnje me je vrijeme puno grlio, što mi uopće nije smetalo.
-Ma ništa, malo sam umorna...- Odgovorila je ona ne gledavši nam u oči. Moram priznati da je stvarno bila čudna.
-Onda, jesi već napisao eseje?- Upitala je Kim. Njegov zbunjeni pogled dao nam je odgovor.
-Kakve eseje?- Upitao je.
-Majmune! Pa sutra moramo McGonagollici predat tri eseja i to ne samo mi s pete godine već i svi Syltherini sa šeste i sedme, što uključuje tebe!- Izderala se Kim na njega.
-Shit, kaj ću sad? Ne znam ni o čemu moramo pisati! Cure, molim vas k'o Snapea za prolaznu ocjenu! Pomozite!!!- Zacvilio je.
-Ja neću. Ionako već pišem dodatni esej o animagusima za Thomasa.- Podlo je rekla Haley.
-Ne gledaj ni mene. Nek ti Malfoy piše eseje, on nema PMS.- Odvratila je Kim. Angie nije ni trebao pitati, ona je bila u svome svijetu. Tada je pogledao u mene i nisam mogla odoljeti njegovim zelenim okicama.
-Ok, ja ću.- Uzdahnula sam. K.C. me tako jako stisnuo da sam zamalo ostala bez zraka.
-Hvala ti! Dužan sam ti do kraja života! Vidimo se sutra u pola devet ispred wc-a plačljive Mirte ili Myrtle ili kak' se već zove...- Rekao je. Potrčao je na drugi kraj hodnika kako bi dostigao Malfoy i co. Dok je tako trčao, viknuo je: ,,E da, skoro sam zaboravio; Angie pozdravio te Fynn!''
-Fynn?- Ponovile smo nas tri. Angie je pocrvenjela k'o paprika.
-Spetljala si se s njim, priznaj!- Nagovarale su je Kim i Haley, dok sam ja bila u šoku. Nije valjda! Nakon par minuta nagovaranja, Angie je progovorila.
-Da, dobro! Spetljala sam se s Fynnom prekjučer kada niste bile u blizini! Sretne?- Viknula je tako glasno da su se svi okrenuli prema njoj.
-Nisi valjda...- Tiho sam izgovorila. Angie mi je uputila zbunjen pogled. Kim i Haley istog su trena zašutjele. Znale su da se sprema oluja.
-Ti nisi normalna! Spetljala si se s tipom koji je dečko moje ,,sestre''! Koji je tebi vrag? Imaš čitavu hrpu dečkiju koji bi dali sve da budu s tobom i ti od svih izabereš baš Fynna!- Derala sam se. Oko nas se skupila grupica učenika koji su radoznalo promatrali što se događa.
-Ček, ček malo. Ne shvaćaš, to nije...- Pokušavala se Angie opravdati ali nisam je htjela poslušati. Umjesto da je saslušam, opalila sam joj šamar ni sama ne znam zašto. Angie me je za manje od sekunde povukla za kosu i ubrzo smo se tukle k'o bijesni tigrovi. Haley i Kim su nas pokušale razdvojiti ali nisu mogle.
-Šora! Šora!- Derali su se svi okupljeni. Ubrzo su dotrčali Draco i Thomas koji su nas razdvojili a K.C. je doveo Snapea.
-No krasno. Barem ćete imati najoriginalniji natpis ispod slika u godišnjaku; ,,Izbačene iz škole dva tjedna prije kraja školske godine.''- Rekao je onim svojim dobro poznatim ciničnim tonom. Pokazao je rukom na drugu stranu hodnika i nas smo dvije znale da nemamo izbora; Krenule smo zajedno s njim put Dumbledoreova ureda. Dok smo odlazili, čula sam kako su neki Slytherini (dečki, naravno) prošaptali: ,,Šteta, možda bi si razderale majice da su se ostale malo dulje šorati...''

By: NALC

- 19:29 - OsTaVi TrAg...SaMo→(31) - Na PaPiRu - Na VrH pOsTa

srijeda, 21.05.2008.

Još samo par tjedana do kraja školske godine...

-Svi vrlo dobro znate da uskoro završava školska godina...- Pričala je McGonagollica na kraju sata Preobrazbe, koji nam je ujedno bio i posljednji sat tog sunčanog petka.
-...a budući vi imate daleko najgore ocjene od svih, ja i kolege profesori te ravnatelj Dumbledore odlučili smo vam dati posljednju priliku; Napisati ćete svaki tri eseja od kojih svaki mora imati barem šesnaest stranica. Prvi će biti o animagusima, drugi o vukodlacima a treći o Crnoj magiji...- Objašnjavala je ona u rukama čvrsto držeći neku knjigu, vjerojatno neko glupo školsko štivo. Svi smo nezadovoljno uzdahnuli, a onda smo zastali; Smijamo pisati o Crnoj magiji??? Odjednom je nastao žamor. Svi smo bili oduševljeni idejom (Ali smo zaboravili na druga dva eseja). McGonagollica je lupila knjigom po stolu pa smo svi istog trena zašutjeli. Nitko nije htio riskirati da poslije nastave ostane u kazni.
-Razina Crne magije u današnjem svijetu vrlo je visoka. Zato ovu temu nismo nasumce odabrali. Kada napišete taj esej shvatiti ćete da Crna magija nije igra. Vi ste još vrlo mladi i sve to smatrate zabavom... Ali kada pročitate što su sve zli čarobnjaci učinili ostalim čarobnjacima i bezjacima, vidjet ćete da to nije magija... To je čisto zlo.- Rekla je uznemireno. Zvonilo je. Iako je taj njezin kratki govor više od polovici učenika izbrisao osmijeh s lica, moram priznati da je druga polovica (a i ja s njima) i dalje bila oduševljena. Naime, nadala sam se da će u toj knjizi pisati nešto o mojim pretcima, iako su šanse za to bile 1:100 000 000. Svi smo pokupili stvari i izišli iz učionice.
-Idemo u knjižnicu.- Predložila sam curama.
-Zašto?- Zacvilila je Haley.
-Pa valjda po knjige za eseje?! Kaj bi drugo radile u knjižnici?- Izderala se Angie. Cura je stvarno bila temperamentna. Ko da je bomba.
-Vi idite, meni se neda.- Odbrusila je Haley ostavljajući mene, Kim i Angie za sobom. Malo mi je falilo da joj ne bacim knjigu u glavu. Krenule smo prema knjižnici iako moram priznati da mi je ovo s Haley totalno pokvarilo raspoloženje. Više nisam bila raspoložena za kopanje po debelim, starim, prašnjavim knjigama...

,,Čudovišna stvorenja'', ,,Kako se riješiti psovulja'', ,,Kelpi- Neshvaćeno biće ili hladnokrvni ubojica'', ,,Metloboj kroz stoljeća''... Ne znam koliko sam naslova pročitala ali nigdje nije bilo traga velikoj, debeloj, crnoj knjizi o Crnoj magiji.
-Još nisi našla tu knjigu?- Upitala me Kim. Blago njoj! Ona je u ruci držala debelu knjigu na kojoj je jasno pisalo: ,,Cynthia Jackson: Život s vukodlacima-Dar prokletstva''. Čak je i Angie u rukama držala dvije nešto tanje knjige o animagusima. Samo ja nisam mogla naći tu glupu knjigu!
-Što moram napraviti da nađem tu glupu knjigu!- Izderala sam se, ali kada sam vidjela knjižničarku Pince kako me strogo gleda odustala sam od deranja. Kim i Angie samo su se veselo smijale.
-Ovo tražiš?- Začula sam ženski glas iza sebe. Okrenula sam se brzinom munje. Bila je to Hannah, do nje je stajao Justin a ona je u ruci držala debelu, staru, crnu knjigu.
-Bok sister!- Veselo sam je pozdravila. Kim i Angie su prošaptale pozdrav i brzo izišle iz knjižnice. To me ubijalo. Hannah, koja mi je bila poput rođene sestre i najbolja prijateljica otkad znam za sebe nikako se nije podnosila s mojim curama iz Slytherina. Mrzile su se kao Potter i Malfoy.
-Pa, ako nemaš ništa protiv, trebala bi mi ta knjiga za esej.- Zamolila sam. Hannah mi ju je pružila sa smješkom na usnama. Još smo nekoliko minuta pričali, a onda sam ja otišla naći mirno mjesto za čitanje...

Nešto kasnije, našla sam savršeno mjesto; Bilo je to ispod staroga hrasta u blizini jezera desetak metara dalje od Hogwartsa. Sjela sam u debelu hladovinu i rukavom pelerine obrisala knjigu. Tek sam sad primijetila da se na crnim koricama nalazi naslov ispisan zlatnim slovima, koji se ni nije primiječivao od te prašina.
-,,Ono što treba znati o Onima''- Pročitala sam naslov i stala listati knjigu. Istina, bila je izderana, prašnjava, falilo je nekoliko stranica ali budući da je bila tiskana 1458. godine bila je u prilično dobrom stanju. Unutra je pisalo svašta; Od zaboravljenih kletvi i čarobnih napitaka, do najvećih crnih magova u povijesti. A onda sam odjednom naišla na nešto zanimljivo: Biografiju Edwarda Ulricha Charnela. Evo što je pisalo:

,,Kakva bi to knjiga o Crnoj magiji bila da ne spomenemo jednog od najvećih crnih magova u čitavoj čarobnjačkoj prošlosti; Edwarda Ulricha Charnela. Rođen 1395. godine u Centarstadtu (tada glavnom industrijskom središtu Njemačke), Edward je već kao mladac počeo pokazivati interes za crnu magiju. Kada mu je bilo jedanaest godina, njegova je majka spaljena na lomači jer su je veliki Inkvizitori toga doba uhvatili kako razgovara sa mačkom. Kako ga otac, bezjak, nije želio priznati za svog sina, Edward je bio prepušten sam sebi. Ubrzo nakon toga stiglo mu je pismo za prijavu u Hogwarts i, budući da nije imao izbora, Edward se uputio u Englesku. Nadao se da će tamo naći prijatelje s kojima će moći podijeliti svoj gnjev. (...)
Nakon završene škole, Edward se nastavio družiti s dugogodišnjim prijateljima Robertom Gellertom i Endrinom Fernaneds, koji su se uskoro vjenčali. Mladi trojac započinje svoju osvetu istraživajući sve više Crnu magiju. (...)
Petnaestak godina kasnije, Edward (Koji se u međuvremenu oženio vješticom Anne Dawson i dobio sina Michalea) i Robert (Čija je žena Endrina umrla četiri godine ranije od kuge) zajedno s Edwardovim sinom, 14-godišnjim Michaelom počinju prakticirati Crnu magiju; Pobili su više stotina mutnjaka i velikih bezjačkih Inkvizitora i tako postali najpoznatiji crni magovi tog doba. No, uskoro ih je stigla ruka pravde; Edward i Robert bili su obješeni na glavnom Londonskom trgu 1430 godine, dok se Michael uspio spasiti i zajedno s majkom pobijeću u Wales gdje je nastavio živjeti povučenim životom. Rođenjem Edwardova sina Michaela, nastala je jedna od najpoznatijih čistokrvnih čarobnjačkih obitelji koje i dan danas, par stoljeća kasnije, ponosno nose prezime Charnel.''

Ispod teksta stajala je slika Edwarda, Anne i Michaela, nekoliko godina prije nego što je ubijen. Iako je Edward po godinama bio mlad, po izgledu se to baš ne bi dalo zaključiti. Lice mu je bilo naborano a umjesto osmjeha imao je neki kiseli smješak. Anna je pak bila totalno drugačija; Vesela, vedra i nasmijana od uha do uha, mlada i energična žena koja se činila kao Edwardova kći, a ne žena. Što se Mihcaela tiče, on je više sličio majci, ako izuzmeno njegovu neskrivenu pohlepu koja se jasno ocrtavala na mlađahnom licu. Nešto me probolo u grudima. Zapitala sam se je li moguće da je taj užasni čovjek moj davni predak. Jednostavno sam morala znati. Kada sam ustala, iz knjige mi je ispao maleni papirić. Uzela sam ga i pročitala. Ništa posebno, na njemu je bio ispisan brojevni niz; 0333021049942004999 kojemu nisam znala značenje. No ipak ga nisam bacila već sam ga spremila u džep. Zaklopila sam knjigu i krenula prema boravku jer je već padao gusti mrak. Čudno, nisam ni primijatila da sam nekoliko sati čitala tu staru knjigu...

By: NALC

- 19:25 - OsTaVi TrAg...SaMo→(46) - Na PaPiRu - Na VrH pOsTa

srijeda, 07.05.2008.

(Ne)Ugodno iznenađenje

-Kamo idemo?- Upitala sam. Malfoy i ja šuljali smo se dvorcem oko dva ujutro a i dalje mi nije rekao kamo idemo.
-Nije bitno. Bitno je da ćeš sada napokon upoznati svoga brata.- Odgovorio je on. Upalio je svijetlo pomoću svog štapiće izgovarajući tiho ,,Lumos Maxima!''. Nakon nekoliko minuta lutanja izašli smo iz dvorca, neprimijetno. Iznad nas je bilo nebo puno zvijezdi.
-Kamo sada?- Nestrpljivo sam upitala. Malfoy je rukom pokazao u jednom smjeru.
-U šumu?!- Viknula sam. Na moju se reakciju Malfoy podlo nasmiješio.
-Što, pa nije te valjda strah!- Zadirkivao me.
-Normalno da je! Kaj hoćeš da nas nekaj ubije tam unura!- Panično sam odvratila. Ali nešto me natjeralo da progutam taj strah i krenem zajedno s njim u mračnu, Zabranjenu šumu. Na svaki šum ili huk sove trgnula bih se kao šiba na vjetru. Bilo me je toliko strah da sam čula otkucaje srca u glavu. Nasuprot meni, Malfoyevo je vedro lice i dalje krasio pomalo podmukli smiješak. Napokon; Ugledali smo neko svijetlo u daljini. Kada smo se približili, shvatila sam da je to odsjaj vatre koja je gorjela nedaleko od nas.
-Tamo je.- Šapnuo je Malfoy hrabro iskoračivši ispred mene. Sitnim sam koracima tapakala iza njega.
-Nate? Nathan?- Pozvao ga je prvo tiho pa onda sve glasnije i glasnije.U grmlju se začulo šuškanje.
-Tko je?- Upitao je grubi muški glas.
-Ja, ti imbecilu! Doveo sam ti sisterku!- Odvratio je Malfoy smijući se. Pojma nemam što je bilo tako smiješno. Par sekundi kasnije ispred nas se pojavio tamni obris visokog muškarca. Nisam ga dobro vidjela jer je imao kapuljaču preko glave.
-To si ti, Norrah?- Upitao je. Nisam mogla govoriti. Umao sam se srušila od šoka. Je li to zbilja on? Ako je, gdje je bio sve ove godine? Zašto me nije tražio? Zašto? No, kada je skinuo kapuljaču, dočekalo me iznenađenje; Bio je to K.C.! Zbunjeno sam gledala u njegove zelene oči ali i dalje nisam ništa shvaćala. Malfoy se počeo smijati, zajedno s Angie, Kim, Haley, Justinom i Thomasom koji su ,,iskočili'' iz grmlja. Trebalo mi je barem pola minute dok nisam pokopčala da su me zeznuli!
-Idioti! Majmuni! Budale! Sve ću vas ubit! Skoro sam pala u nesvijest!- Vikala sam ljutito. No moj je bijes ubrzo nestao; Nasmijala sam se sama sebi. K.C. me zagrlio i ispričao se a onda smo se svi zajedno vratili u Hogwarts (Nemojte misliti da smo išli spavati; Glupirali smo se do 4 ujutro!). Iako sam se smijala, duboko u sebi sam palakala. Možda oni misle da je to smiješno ali nije. Ne znaju oni kako je to kada nemaš obitelj i nekoga koga možeš potražiti kada trebaš zagrljaj ili lijepu riječ...

P.S.: Pozdrav H.J.C.H., super frendici koja redovito posjećuje moj blog! You're the best :)!
By: NALC

- 20:24 - OsTaVi TrAg...SaMo→(7) - Na PaPiRu - Na VrH pOsTa

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.